Igor Mustafić: "Izgubljeni tuljan"
Romantičnu podnevnu šetnju zaljubljenog para iznenadio je tuljan u blizini engleskog mjestašca Borwick. To ne bi možda ni bilo tako čudno, da tuljan nije bio udaljen od mora nekih 6,5 kilometara. Zaljubljeni par je bio oduševljen! Uzevši ga pažljivo, udobno su ga smjestili u kola i odvezli su ga u lokalnu veterinarsku stanicu. Učinili su sve što je u tom trenutku bilo neophodno... Pomisliše, kakva humanost - prema životinjama!
U malom mjestašcu priča se brzo pročula, čak je i lokalna radio stanica napravila mini-exkluzivu, pa postaše i heroji!... for just a one day (negdje u pozadini pjevao je Bowie).
Bili su ponosni i činilo se da njihovoj sreći nema kraja... ali u predvečerje dok su se vraćali kući iz obližnjeg parka presreo ih je neuredno odjeveni starac.
Lagano je podizao ruku i poluotvorenih usta krenuvši da izusti... ali nije uspio, jer je djevojka histerično počela da vrišti (ustvari više je kreštala), a mladić je hrabro i viteški u odbranu svoje voljene nasrnuo na neurednog starca, koji je drhtavim rukama automatski zaklanjao lice da bih se zaštitio.
Kao naručeni, odnekud i sa svih strana stvori se mnoštvo ljudi, a među njima i jedan policajac koji je brzom intervencijom razdvojio viteškog mladića koji je vec par puta udario neurednog starca napasnika.
Bitango matora! Manijače! ... Pijanduro!! Pošten narod od ovakvih…
Prštale su psovke, siktanje, čak i urlikanje. Nadošla svjetina spremala se na linč. Kako li se samo usudio...!? Tišina!!! Dreknu policajac autoritativnim glasom i započe istragu na licu mjesta.
Napokon akcija! U 9 godina rada na ulici, još nije imao ni jednu ozbiljniju intervenciju! U dubini duše je izgarao od sreće! Iz njega se prelivalo - od sreće!...
Šta se ovde događa!? Ovaj manijak... napao nas je... htjeo nas je opljačkati - kreštala je djevojka. Svjetina se opet razularila na emotivnu reakciju tuljanove spasiteljice.
Šta si to uradio nesretniče?? - procjedi kroz zube policajac ščepavši ga za revere prljavog kišnog mantila.
Ja... ja... - najedanput kao po komandi svi ućutaše očekujući objašnjenje napasnikovo, ako ga uopšte i ima!? Šištali su kroz zube kao hijene… ma rastrgat’će ga čim progovori! Presuda je smrdjela svud naokolo!
Čuješ li šta sam te pit’o!!? - crven kao paprika, ponovo dreknu tresući starca kao vreću slame.
Ja... ja sam samo... želio da im pružim ruku… - kroz suze je hrapavo pištao – da... da im čestitam... što su spasili izgubljenog tuljana...
Vilice prisutnih (od nevjerice) su se polako otezale kao kese. Lica su im se pretvorila u razgaženu (nogom) zobenu kašu, a neuredni starac se isliznuvši iz policajčevih ruku ječući zgužvao na pločniku. Heroji na jedan dan postaše suspendovani. Negdje u pozadini Bowie je prestao sa pjevanjem...
A izgubljeni tuljan vratio se kući.
Igor Mustafić, agent prodaje nekretnina,
Novi sad / Beograd / Kula (29 god)
