U situaciji kada prosečna radnička plata ne dostiže ni 250 evra, kada se broj nezaposlenih iz godine u godinu povećava i opasno primiče broju od milion ljudi, a Zakon o radu krši, očekivano bi bilo da se Srbija nalazi u stanju stalnog štrajka. No nije tako. Štrajkovi se događaju tek sporadično i jedva primetno.

U vodećim sindikalnim centralama ovakvo stanje objašnjavaju pre svega strahom i veoma slabom solidarnošću radnika, te nemanjem jednog i jasnog krivca za loš položaj radništva. Što se tiče njihove uloge u celoj priči, kažu da nije tačno da su se uspavali.

Milenko Smiljanić, prvi čovek Samostalnog sindikata, ovako razmišlja o socijalnom dijalogu:

- Ako Vlada ne bude pregovarala sa legitimnim predstavnicima, sa sindikatima koji imaju svoju reprezentativnost i sindikalnu artikulaciju na nacionalnom nivou, i ako fabrički sindikati, kao mikroceline tih centrala, ne budu pitani o problemima koji su se tamo začeli, o restrukturiranju i privatizaciji tih sistema, onda će se radnici samoorganizovati.

Umesto organizovanja štrajkova, što je sada teško izvodljivo i malo produktivno, kažu da su se orijentisali na razgovor sa vlastima kroz socijalni dijalog i pravnu pomoć u zaštiti radničkih prava. I u ujedinjenom granskom sindikatu „Nezavisnost“ pojašnjavaju da su se poslednjih nekoliko godina opredelili za logiku socijalnog dijaloga, što bi trebalo da rezultira socijalnim paktom. Zoran Stojiljković, potpredsednik UGS-a, međutim ne krije da je cena koju sindikati plaćaju za ovakav pristup velika, ali navodi da ovo opredeljenje dobre rezultate može dati na duži rok. U obe centrale ocenjuju da socijalni dijalog u Srbiji loše funkcioniše.

Objašnjavajući razloge radničkog ćutanja, Zoran Stojiljković kaže da su oni pre svega u izuzetno maloj radničkoj solidarnosti.

- S druge strane, sada nema ni jasnog krivca za lošu situaciju. Za neke je to Vlada, za druge političke partije, za treće međunarodna zajednica. U takvoj situaciji ne zna se prema kome bi protest bio usmeren, zbog čega se unapred gubi njegova oštrica - objašnjava Stojiljković.

Masovnije radničko nezadovoljstvo, po njegovim rečima, moguće je očekivati tek ako se, kao što je najavljeno, usvoje izmene Zakona o radu kojim bi se smanjila prava radnika.

- Osnovni razlog zašto radnici u Srbiji i pored teških uslova u kojima žive ipak ćute, vrlo je jednostavan - smatra Milan Nikolić, direktor Centra za proučavanje alternativa, i navodi da je taj razlog zapravo veoma visoka nezaposlenost u zemlji. - Oko 30 odsto radno sposobnog stanovništva kod nas je nezaposleno. Oni koji rade uplašeni su za svoja radna mesta i misle da bi štrajkom više izgubili nego što bi dobili, jer na birou za zapošljavanje čeka milionska armija nezaposlenih, spremna da uskoči na upražnjena radna mesta. To je za sindikate, ako bi planirali protest, velika opasnost koja im ograničava manevarski prostor - kaže Nikolić.

Izvor