Nezaposlenost je ekonomski pojam, ali njene posledice su mnogo šire od ekonomskih. Visoka stopa nezaposlenosti nužno podrazumeva siromaštvo, a to povlači loše obrazovanje, nerazvijenu kulturu i nauku, ali i opšte beznađe, duhovnu klonulost i depresiju građana. Studije su pokazale da sa povećanjem nezaposlenosti raste stopa samoubistava, mentalnih oboljenja, a pre svega iskrivljenih moralnih vrednosti u društvu.

Etnički sukobi na teritoriji bivše Jugoslavije unazadili su ekonomiju svih naroda koji žive na ovim prostorima. Susret predstavnika nacionalnih službi i agencija za zapošljavanje iz svih bivših republika SFRJ krajem prošle nedelje na Tari, pokazao je u velikoj meri sličnost problema sa kojim se suočavaju ta društva. Koliko su predratne okolnosti i ekonomske prilike (neradničke navike stečene u socijalističkom samoupravljanju) zapravo doprinele izazivanju ratova, koji su opet uzrokovali permanentno siromašenje građana, sigurno je da je pitanje vredno polemisanja.

Sudeći prema formalnim i neformalnim razgovorima sa stručnjacima iz oblasti "borbe protiv nezaposlenosti", najteže je u Srbiji i Bosni i Hercegovini, ali činjenica je da ni u zemljama koje se nisu tako dugo suočavale sa nedemokratskim i anticivilizacijskim režimom, ili surovim ratnim okolnostima, situacija, iako znatno povoljnija, nije ružičasta.

Nezaposlenost će, recimo, u Makedoniji, prema procenama relevatnih međunarodnih organizacija, biti i u narednim godinama visoka i dostizaće čak 35 odsto radno aktivne snage. A, to je samo za dva odsto manje nego u prethodnim godinama. U Sloveniji je stopa nezaposlenosti na zavidnom nivou u odnosu na ostale zemlje bivše SFRJ i iznosi oko deset odsto, što se može okarakterisati kao evropski nivo. Broj nezaposlenih u Sloveniji nešto je veći od 91 hiljade. Stopa anketne nezaposlenosti je, međutim, kao i u većini zemalja niža i iznosi oko šest odsto. To znači da siva zona ne zaobilazi ni uređene zemlje EU. U Hrvatskoj broj nezaposlenih premašuje 300 hiljada, a stopa anketne nezaposlenosti, je takođe, manja i iznosi oko 13 odsto.

Sa problemom sive ekonomije najviše se suočava BIH. Kada se posmatraju glavni ekonomski problemi te zemlje, koje su prezentovali predstavnici Agencije za rad i zapošljavanje BIH, uviđa se sličnost sa situacijom u Srbiji - pored visoke stope nezaposlenosti, ta zemlja suočava se sa visokim spoljnotrgovinskim deficitom i deficitom platnog bilansa; visokom javnom potrošnjom; usporenim rastom industrijske proizvodnje; visokim javnim dugom i visokim nivoom neformalne ekonomije koja obuhvata više od 36 odsto tržišta.

Procenjuje se da u sivoj ekonomiji radi čak 350 hiljada građana, dok se, iako još nezvanično, viškom radnika smatra gotovo četvrtina radne snage (oko 200 hiljada). Bruto društveni proizvod po glavi stanovnika u BIH iznosi 2.500 dolara, što je za oko petsto dolara manje nego u Srbiji. Prema zvaničnim podacima, zaključno sa aprilom ove godine u BIH je registrovano pola miliona nezaposlenih. Međutim, broj korisnika naknade za nezaposlene obuhvata samo 1,6 odsto nezaposlenih.

U Crnoj Gori, broj nezaposlenih je od 1999. godine u neprestanom porastu i sada dostiže 40 hiljada, što je puno s obzirom na broj radno sposobnog stanovništva ali i činjenice da ima dosta zaposlenih u državnom sektoru.

U razmeni programa i načina subvencionisanja, službi i agencija za zapošljavanje u zemljama bivše Jugoslavije, istican je kao najveći problem nedovoljno obrazovanje radne snage. Podaci iz gotovo svih zemalja ukazuju da najmanji udeo u nezaposlenosti imaju visoko obrazovani građani.

U studiji Dragana Đukića - Evropska agenda razvoja i obuka programa i zapošljavanja - navodi se podatak da je 80 miliona stanovnika zemalja EU nekvalifikovano ili polukvalifikovano. U tom kontekstu, procenjuje se da će do 2010. godine skoro polovina novih radnih mesta zahtevati obrazovanje na tercijalnom nivou, oko 40 odsto radnih mesta zahtevaće srednju stručnu spremu, a samo oko 15 odsto poslova će moći da se obavlja sa obrazovanjem na nivou osnovne škole. Podaci ukazuju da je tempo koji diktiraju potrebe savremenog tržišta možda prebrz za prilagođavanje sposobnosti radnika da odgovore na te izazove.

Izvor