Dok država odluku o stečaju tumači kao optimalno i jedino korisno rešenje za preduzeća "na samrti", zaposleni je mahom doživljavaju kao kost u grlu. Otpuštanje armije radnika, rasprodaja imovine u bescenje i višegodišnja agonija samo su neki razlozi zbog kojih je stečajni postupak, i posle primene novog zakona, zadržao negativni predznak.

U Srbiji se danas oko 800 preduzeća nalazi pod "prinudnom upravom", a o broju radnika samo se nagađa. Prema podacima Agencije za privatizaciju, po novom zakonu, vodi se proces u 389 srpskih firmi, od kojih je 59 u glavnom gradu. U tim firmama radilo je 20.143 radnika od kojih je zadržano 1.727.Najviše radnika bilo je u Robnim kućama - 3.900, "Teleoptiku" - 1.300, "Klupko" Pančevo - 860 i "Azotari" iz Subotice - 702.

Trenutak njihovog raspleta diktira pravna regulativa za razliku od ostalih 500 preduzeća, čije je lagano "izumiranje" počelo u protekloj deceniji. Kako im stari zakon ne propisuje rokove ni dinamiku razrešenja čini se da će se njihova sudbina otkriti tek po okončanju privatizacije.

GODINE BAKROTA

Robne kuće "Beograd" broje petu godinu pod stečajem. Koliko im je ovaj proces doneo boljitka najbolje govore protesti zaposlenih koji na ulice izlaze već godinama.
Agencije za privatizaciju postala je stečajni upravnik ove firme u martu prošle godine. Preduzeće je nekada brojalo 3.900 radnika. Većina njih, 2.200, ušlo je u socijalni program i napustilo firmu. Deo, 1.300 zaposlenih, prešlo je u novo pravno lice - Kompaniju Robne kuće "Beograd". Na birou je završilo oko stotinu zaposlenih, a oko tri stotine novi posao je našlo kod zakupaca Robnih kuća.

Bankrotstvo firme je proglašeno još 2003. godine, ali po starom zakonu, po kome se poverioci nisu ništa pitali. U sindikatu preduzeća, kažu, da bankrot ne dolazi u obzir jer je, veruju oni, imovina firme višestuko veća od dugovanja. U nju spada više od 30 robnih kuća, što u Beogradu, što u centrima najvećih gradova Srbije i Crne Gore.

- Dugovanja Robnih kuća "Beograd" su oko 90 miliona evra i to sa obračunatim kamatama - tvrdi Radoslav Ignjatović, član Sindikata Robnih kuća "Beograd". - Prema mojim podacima i dokumentaciji kojom raspolažem, imovina Robnih kuća je vredna sigurno oko pola milijarde evra. Kako takvom preduzeću proglasiti bankrot. Poverioci su radnici kojima se duguje 22 miliona evra. Banke tvrde da im dugujemo oko 40 miliona evra, a dobavljačima oko 13 miliona evra. Tu su još i javna preduzeća. Procenjivali su imovinu prošle godine. Obrađeno je oko 60 odsto i stiglo se do cifre od oko 183 miliona evra. Ne verujem da je to realna procena.

Sindikat tvrdi i da je Kompanija tokom pet godina stečaja oštećena za milione evra. Zaustavljanje sunovrata, s druge strane, teorijski je osnovna svrha stečaja.

- Za pet godina naša firma je, tvrdim, oštećena za 350 miliona evra - kaže Ignjatović. - Agencija je priznala 100 miliona, ali ja tvrdim da je oko 350 miliona. Blokirano nam je 70 odsto imovine. Poslovni prostor je izdat po daleko nižim cenama. Kvadratni metar na Terazijama izdaje se za 15 evra, a vredi najmanje 100 evra.

KAD STANE "RAD"

Nedovršena monumentalna zgrada "Rada" nedaleko od "Hajata" svaki dan podseća da je stala i ova velika građevinska firma. Dizalice su zakočene i na ostalim gradilištima. Na deset parcela se nije radilo i pre pokretanja stečaja marta 2001. godine, a od tog momenta do danas građeno je na osam lokacija. Još se ne zna kako će se i da li će se ikada završiti zgrade koje je ova firma započela.

Agencija je za stečajnog upravnika ovog preduzeća proglašena jula prošle godine. Dugovanja "Rada", međutim, još nisu utvrđena. Za manje od godinu dana je obrađeno 4.000 prijava potraživanja radnika, a ostala se još obraćuju.

Ne zna se tačno ni kolika je "Radova" imovina. U Agenciji kažu da postoje stare procene koje su dovoljne da se sagleda situacija "da je imovina znatno manja od verovatnih dugovanja".
- Praksa je da se procena vrednosti uradi neposredno pred prodaju - objašnjavaju u Agenciji za privatizaciju. - Podneto je 540 izlučnih prijava. Samo u upravnoj zgradi u Bloku 20 poverioci su podneli zahtev za izlučenje oko 35.000 kvadrata. Ako se prizna izlučni zahtev, to je imovina poverioca i ona ne ulazi u stečajnu masu.

PARADOKS INTERESA

Država je, po svemu sudeći, odlučna da u svim velikim preduzećima zadrži ključnu reč. Ukoliko se firme prodaju pre stečaja nadležna je Agencija za privatizaciju, a ukoliko do njega ipak dođe opet je, u većini slučajeva, nadležna - Agencija za privatizaciju. Doduše samo ako je više od polovine vlasništva društveno. To su, naravno, isti oni giganti sa ogromnim kapitalom. Tako, Agencija rukovodi trećinom svih preduzeća u stečaju, a njihova imovina veća je od svih ostalih preduzeća zajedno. Koliki je interes države da se bori sa dugovima, poveriocima, armijom nezaposlenih, pravo je pitanje, bar ako je suditi po dosadašnjim rezultatima i naporima koje je uložila u njihovo oživljavanje.

- Vlada nema nikakvu strategiju kako da oživi privredu, a samim tim ni preduzeća u stečaju. Ne može niko da tvrdi da država, sa pravim menadžmentom i dobro skrojenim planom, nema načine da podigne bilo koje preduzeće na noge - kaže Ivan Maričić. - Ako je firma društvena, zašto joj onda država ne bi otpisala dug jer je to dug prema samoj sebi. Poverioce je takođe neophodno proveriti. Zelenašenje se uvuklo u čitav sistem, pa je pravo pitanje ko se i pod kojim sve uslovima zaduživao. Kada bi se to sve razrešilo, tako očišćena i zdrava firma postala bi interesantna i strateškim partnerima, baš kao što je slučaj sa "Merimom" iz Kruševca. Ona je kupljena, dokapitalizovana i sada izvozi prašak i u inostrantsvo. Ovakvi su primeri, nažalost, usamljeni. Tako ispada da nam to nije u interesu jer Vlada ne stimuliše oživljavanje preduzeća već njihovu rasprodaju.

BEOGRADSKE FIRME

Evidencija Centra za stečaj broji 54 beogradska preduzeća. To su DP "Udarnik", Institut za novinarstvo, DP "Jugokomerc", "Centro riba", "Simpo - Majdanpek", "Janko Lisjak", "Rad inženjering", "Rad eksport-import", "Elektroprivredni inženjering", "Deltoid", "Tapeta", "Jes jugoeksport modna odeća", "Jes maj vej", "Jes jugoeksport trejd", "Jugoeksport fud", "Jes jugoeksport - Hemija", "Jes jugoeksport - Nameštaj", GP "Rad internacional", GD "Rad", "Film danas", "Koteks union", "Sloga" a.d., "Polet", "Beograd", "Voždovac" UP, Kompanija "Robne kuće", Hipodrom Beograd, Brodotehnika-brodoplastika, Brodotehnika-inženjering, "Srboštampa", "Zvezdara - Avala", "Cibes", DP "22. decembar", "Sloga komerc", TP "Promet", "Jes jugoeksport sistem", "Grading", Brodogradilište "Brodotehnika", SJU Televizija Jugoslavija, "Uljarice", "Sportstar", "Koopinvest", "Plitvice", "Intereksport" PO, "Ineks intereksport", "Narodna radinost produkt", "Narodna radinost-trgopromet", "Štampa", "Soko", "Morava film", "Hidroprojekt-vodovod i kanalizacija", "Hepok-promet", "Aerograf" i od pre nekoliko dana i "BK televizija".

DOZVOLA ZA UPRAVLJANJE

Novi zakon o stečajnom postupku obavezuje upravnike da rade samo sa licencom. Ranijih godinu ovu funkciju je u Srbiji obavljalo oko 500 ljudi, a polovina ih je imala srednju stručnu spremu.

U ovom trenutku 412 kandidata je položilo stručni ispit, što je jedan od preduslova za dobijanje dozvole. Da bi preuzeli palicu, stečajni upravnici, osim visoke stručne spreme moraju da imaju još najmanje tri godine radnog iskustva i položen stručni ispit.

Po ulasku u firmu, na svakih mesec dana podnose radne izveštaje, a za svako nepoštovanje propisa strogo se kažnjavaju. Njihova licenca ograničena je na tri godine, ali je oni sami produžavaju novim zahtevom.

RADNICI IZDANI

Koliko je radnika "pogođeno" stečajem niko ne može sa sigurnošću da utvrdi. Mnogi su dobili otkaze, neki su prešli kod novih zakupaca, drugi su uzeli otpremnine. Većini im je, ipak, stečajni postupak, ostavio gorak ukus.

- Radnici se uglavnom osećaju izdanim jer posmatraju kako im se firma u kojoj su radili dve, tri decenije rasprodaje budzašto - dodaje Maričić. - Tome doprinosi i stav države koja ih tretitra kao kolateralnu štetu. Niko ne veruje da žena koja je provela radni vek u administraciji ne može da nauči ni najjednostavniji računarski program i da se prekvalifikuje. Zašto bi, međutim, neko razmišljao o njima kada može da preuzme potpuno "očišćeno" preduzeće, kako od radnika, tako i od svih potraživanja.

TEORIJA STEČAJA

Stečaj počinje kada preduzeće duguje na nekoliko strana, pa se njime sprečava svađa oko potraživanja. On garantuje da će se dugovi ravnopravno namirivati svim poveriocima. Na zapadu, kažu stručnjaci, praksa je da sami direktori traže pokretanja stečaja koji im pruža zaštitu suda od poverilaca, ali i šansu da povrate firmu. Prethodno imaju plan reorganizacije preduzeća, pa tek kada se pokaže da je plan loš, poverioci traže bankrot i rasprodaju imovine. Kod nas najčešće sami poverioci traže pokretanje stečajnog postupka kako bi se naplatili. Pored njih postupak pokreću i Poreska uprava, Agencija za osiguravanje banaka i depozita, druge banke, zaposleni i dobavljači. Iako stečaj stručnjaci ocenjuju kao najbolje rešenje, ima i onih koji kažu da je to krajnja mera.

OTPOR

Stečajnim upravnicima retko ko poželi dobrodošlicu. Ulazak novih rukovodilaca skoro uvek je praćeno buntom radnika i starog rukovodstva. Nisu retki primeri da je dolazak do fotelje obezbeđivala policija. I nedavno pokrenut stečajni postupak u BK televiziji nije prošao potpuno glatko. Stečajni upravnik naišao je na otpor zaposlenih i privatnog obezbeđenja prethodnog rukovodstva. Epilog će se izgeda, ipak, rešiti kao i obično - na sudu.

BROJKE

113 PREDUZEĆA iz nadležnosti Agencije u potpunosti rasprodata

86 FIRMI iz nadležnosti Agencije delom su prodale svoju imovinu

1,5 MILIONA evra mesečni troškovi stečaja u Robnim kućama "Beograd"

18.416 RADNIKA izgubilo posao u trećini firmi pod stečajem

Izvor