Mi ćemo u nedelju 16. marta 2014. godine izabrati da bojkotujemo parlamentarne izbore. Razni analitičari, omladine političkih partija i mediji nam govore kako je bojkot izbora znak pasivizacije i depolitizacije stanovništva, ali to nije istina jer osim pasivnog bojkota postoji i aktivni bojkot. Izbore ćemo bojkotovati ne zato što smo apatični ili „nemamo za koga da glasamo“ ili zato što smo „razočarani“. Izbore ćemo bojkotovati zato što svesno odbacujemo čitav parlamentarni sitem koji je samo maska i dekoracija kapitalizma, čije su pravo lice eksploatacija, siromaštvo, poniženje, uništenje životne sredine, rat...

Ovi izbori neće biti nimalo drugačiji od bilo kojih prethodnih – na njima radnička klasa ne može ništa da dobije jer oni ne mogu ništa da promene. Buržoaski izbori služe da bi među radnicima održavali iluziju da njihove glasove neko sluša i da oni odlučuju o budućnosti društva u kojem žive - dok je istina upravo suprotna. Parlamentarna demokratija je kapitalistička šarena laža čija je jedina uloga da zavede, zbuni i amortizuje nezadovoljstvo radničke klase kroz biranje različitih lica na različite položaje, a uvek u službi vladajuće klase. Ta lica se među sobom ni u čemu suštinski ne razlikuju, već, ih naprotiv, uvek spajaju isti prezir prema proletarijatu i želja da ga večito eksploatišu. Radnička klasa ne treba da se nada da će išta dobiti od ovih ili bilo kojih drugih izbora. Kada bi izbori bilo šta mogli da zaista promene, odavno bi bili zabranjeni.

Treba ponovo naglasiti, jer to nikada ne smemo zaboraviti, da su sva prava, poput prava na osmočasovni radni dan, prava na štrajk, sindikalno organizovanje, zdravstveno osiguranje itd, izborena generalnim štrakovima, protestnim pokretima, ustancima i revolucijama, izborena na radnim mestima, u fabrikama, na ulicama – a ne u parlamentu. Danas nam se ova prava sitematski oduzimaju i upravo se u parlamentima ukidaju višedecenijske tekovine radničke borbe.

Sam bojkot izbora nije dovoljan. Masovnim neizlaskom na birališta poručujemo vladajućoj klasi da ne verujemo u njihove priče i njihov sistem, da ne pristajemo na njihove laži i da odbijamo da učestvuje-mo u daljem uništavanju naših života. To je prvi korak. Sledeći korak mora biti aktivan otpor, organizovanje i borba za bolje uslove života i rada. Radnička klasa se mora organizovati u direktno demokratske sindikate i pokrenuti aktivne borbe na radnim mestima i u lokalnim zajednicama, jer je status quo neprihvatljiv, besmislen i monstruozan.

Ovog 16. marta pozivamo radničku klasu Srbije na bojkot izborne farse i na samoorganizovanje odozdo protiv kapitalističkog sistema. Jedino organizovanje radnika na slobodarskim osnovama može imati istinskog uspeha i jedino ono može utabati put ka transformaciji ovog društva u kome život postaje težak i mučan do neizdržljivosti. Budućnost je ili u izgradnji društva dostojnog čoveka ili budućnosti neće ni biti. Ono što je sasvim sigurno: budućnost nije u novim parlamentarnim izborima. Oni nam neće doneti ništa dobro.

Sekretarijat Anarhosindikalističke inicijative,
sekcije Međunarodnog udruženja radnika i radnica