Pozivamo stanovnike na organizovani otpor privatizaciji javnog prevoza u Beogradu. Jedino organizovanjem na širem nivou, stanovnici Beograda mogu da se izbore protiv neoliberalne politike privatizovanja javnih dobara i jasno pokažu potrebu za besplatnim javnim prevozom, važnim elementom za ostvarivanje prava na slobodno kretanje.

Tokom prethodnog perioda beogradske vlasti su, donoseći novi i izmenjeni Pravilnik o tarifnom sistemu u javnom gradskom prevozu i izmenama Odluke o javnom linijskom prevozu, nastavile proces privatizacije javnog prevoza u Beogradu. Uvodeći drastične kazne, omogućavajući da jedna privatna firma vrši bahatu kontrolu građana, smanjujući broj vozila u cilju dresiranja populacije, i nadovezujući se na opštu seču javnih davanja, posebno za najugroženije, gradska i državna vlast, koju drži partija koja je u sklopu svoje predizborne kampanje gromoglasno najavljivala ukidanje Bus plus sistema, postavljaju temelje budućeg privatnog gradskog prevoza, što će imati dalekosežne posledice po uslove života građana Beograda.

Kao što i priliči državi na periferiji kapitalizma, privatna firma Apex Solution Technology je, sa samo jednim zaposlenim i osnivačkim kapitalom od 500 evra, na nameštenom tenderu dobila na poklon od uprave grada najprofitabilniji sektor gradskog prevoza – naplatu – i za taj posao će dobijati blizu 10 posto ukupnog prihoda od prodaje karata! Ovaj potez države ne treba da nas čudi, jer je u pitanju oprobani metod neoliberalnih ,,stručnjaka”, kojim se javna dobra prvo unište nedovoljnim finansiranjem, a zatim se privatni kapital uvlači kao navodni spasilac, privatizujući najprofitabilnije delove uništenih preduzeća i omogućavajući potpunu privatizaciju i pojačano pljačkanje radnika i stanovništva. Već sada se vide efekti ove saradnje privatnika i države, kroz pokušaje nelegalnog promovisanja kontrolora privatne firme u status službenih lica, koja imaju prava da izriču prekršajne kazne i vrše iznude, dok se radnici GSP-a, uposleni kao vozači, dvostruko eksploatišu budući da su pretvoreni u priručne prodavce karata, a imamo informacije da mnogi od njih uz svoj osnovni posao moraju da rade i na kontroli karata. Represija se ogleda i u konstantnom zastrašivanju stanovništva, najavama novih vidova pritisaka, uvođenju kamera za nadzor u sva vozila, prinudnih naplata kazni i infantilizaciji populacije kojoj se dele čokoladice kao nagrada za poslušnost.

Kapitalizam je odavno globalan sistem, te su stoga iskustva radnika širom sveta koji se susreću sa sličnim problemima od velike vrednosti. Počevši od kraja 2012. godine širom Brazila održavaju se masovne demonstracije, u kojima je do sada učestvovalo preko dva miliona ljudi, koje su pokrenute od strane pokreta za besplatan javni prevoz i koje su otvorile mnoga druga socijalna pitanja i veoma brzo prerasle u opštenarodni revolt protiv čitavog sistema eksploatacije. Nama bliži primer izliva narodnog gneva protiv represije desio se u Bosni i Hercegovini početkom ove godine, što je sve regionalne kompradorske buržoazije stavilo u stanje pripravnosti i pojačalo represiju na svim nivoima.

Razlika između protesta u Brazilu i Bosni je ta što je Brazil država u kojoj postoji mnoštvo organizovanih socijalnih pokreta, koji su poneli teret organizovanja protesta koji, nakon više od dve godine, i dalje traju i uspevaju da izbore određene pobede. Sa druge strane, protesti u Bosni su završeni veoma brzo nakon nereda i, zbog odsustva organizovanog pokreta koji bi artikulisao opravdani gnev u pravcu direktne akcije i neposredne demokratije, lako kanalisani u sistemskom, bezopasnom pravcu, od strane političkih partija i nevladinog sektora. Stoga je ključno ne dozvoliti da se otpor privatizaciji javnog prevoza završi na izolovanim izlivima gneva pojedinaca i manjih grupa, i kao primarno se postavlja organizovanje širokog direktno-demokratskog pokreta za besplatan javni prevoz.


Beogradska lokalna grupa Anarhosindikalističke inicijative,
sekcije Međunarodnog udruženja radnika i radnica