Kada je devedesetih Slobodan Radulović došao na čelo „C marketa“ to preduzeće je vredelo 650 miliona evra. Nekoliko godina kasnije, 2001. Radulović je u jednom intervjuu rekao da vredi 200 miliona evra. Potom, samo dve godine kasnije, 2003. neprestano je radnicima uzvraćao: „Zašto tražite 500 evra za akcije, kada ne vrede više od 100“. Tada su i akcionari saznali da „C market“ ne vredi više od 180 miliona evra.

Akcionari „C marketa“ sa razlogom se danas pitaju gde je nestala razlika u vrednosti njihovih akcija. Dodaju da od suda i policije očekuju odgovor na ovo pitanje. Jedan od odgovora već sada je poznat i leži u načinu na koji je Radulović poslovao sa Španijom.

- Njegova meka bila je Španija i tamo ćerkina firma „Eksa“. Radulović je godinama u Španiji kupovao bofl robu ili robu kojoj je istekao rok. Kupovao je preko ćerkine firme koja je bila izvoznik iz Španije. Uvoznik u Srbiju bio je „Eko produkt“, firma braće Brašnjevića. Neupotrebljivu robu je tamo ćerkinoj firmi plaćao po basnoslovnim cenama, a potom ovde nije mogao da je proda. Tako je „C market“ stalno bio na gubitku, a poslovnice su morale da uzimaju robu čak i ako vide da je istekao rok - kaže jedan od malih akcionara „C marketa“.

U mnogobrojnim transakcijama u kojima se porodica Radulović samo još više bogatila, a na štetu države, „C marketa“ i zaposlenih je, ni više ni manje, 40 tona keksa.

- Tako je toliko tona nekog bezveznog keksa stiglo mesec dana pre isteka roka. Plaćena je ogromnna cena, a Radulović je posle nekoliko dana oborio cenu ovde na tržištu, sve na štetu firme. Jednom prilikom je uvezao ogromnu količinu prezervativa. I to još sa isteklim rokom, tako da je tu gubitak bio bukvalno stoprocentan - kaže naš sagovornik.

U načinu poslovanja Slobodana Radulovića beleže se i pokušaji da „Merkator“ ne preuzme „C market“. Osim što je širio razne nacionalističke priče protiv Slovenaca, Radulović je kako navode dobro upućeni, u dogovoru sa Trgovinskim sudom sve stopirao.

- Bile su u pitanju potpuno nerazmne sudske odluke oko preuzimanja akcija. Navodno, po njima nije postojao neki identifikacioni kod za akcije, tako su stopirali „Merkator“, koji je potom i odustao - kaže sagovornik „Blica“.

U Specijalnom tužilaštvu počela je istraga oko afere stečajna mafija. Osumnjičenu Delinku Đurđević, sudiju Trgovinskog suda, po rečima njenog advokata Miluna Dragutinovića, Specijalno tužilaštvo, zasad, nije predložilo za svedoka saradnika.

- Nije mi poznato da je iz Specijalnog tužilaštva u sud stigao predlog da neko od devetoro pritvorenih i osumnjičenih za privredni kriminal dobije status svedoka saradnika - rekla je za „Blic“ sudija Maja Kovačević, portparol Posebnog odeljenja za organizovani kriminal.

Advokat Dragutinović kaže da mu takve predloge njegova klijentkinja nije spominjala:

- Ona je dugo davala iskaz, jer je detaljno objašnjavala šta je radila kao sudija i govorila je kako sprovođenje stečaja izgleda u praksi. Rekla je da nije kriva. U dosadašnjoj praksi Specijalno tužilaštvo je po okončanju sudske istrage predlagalo osumnjičene za svedoke saradnike.

Kako „Blic“ saznaje, u krivičnoj prijavi policije koja ima 50 stranica, najviše prostora je posvećeno četvorici osumnjičenih kao organizatorima grupe: Goranu Kljajeviću, predsedniku Trgovinskog suda, Miki Brašnjeviću, vlasniku „Eko produkta“, advokatu Nemanji Joloviću i Slobodanu Raduloviću, bivšem direktoru „C marketa“ koji je u bekstvu.

Svi optuženi iz grupe „stečajne mafije“ su u beogradskom Okružnom zatvoru u grupnim sobama, ali međusobno razdvojeni. Najbolje su prošli Đurđevićeva i Jelica Živković, direktorka „Poštanske štedionice“, jer se nalaze u renoviranom ženskom krilu. One su u pritvoru sa još po tri zatvorenice.

Devetoro pritvorenih, među kojima su osim pomenutih i Sekula Pjevčević i Milinko Brašnjević, Jasmina Kojić i Dejan Ivezić sumnjiči se da su namerno oterali u stečaj više beogradskih firmi zarad lične koristi, a istovremeno oštetivši državu za više desetina miliona evra.

Izvor