U mračnom oku suze nema,
Kraj tkalačkog stana bura se sprema:
Njemačka, tkamo za odar tvoj,
U sukno utkivamo kletvu i znoj -
      Mi tkamo, mi tkamo!

Nek proklet bog je taj, kome se molismo,
Od zime i glada već odavno obolismo;
I zaludu mi se nadasmo, muko!
On nas je varao i za nos vuko -
      Mi tkamo, mi tkamo!

Nek proklet kralj je taj, taj kralj bogataša,
Nije ga smekšala nevolja naša,
On iz nas iscijedi posljednji groš,
Ko pse nas strelja, pa što hoće još? -
      Mi tkamo, mi tkamo!

Nek padne na lažnu domovinu kletva,
Jer jad i sramota joj jedina žetva,
Gdje rano je poništen svaki cvijet,
Gdje gnjilež i trulež opaja taj svijet -
      Mi tkamo, mi tkamo!

I čunak leti, čuj, tkalački stan.
Mi marljivo radimo noć i dan
Njemačka stara, na odar tvoj
U sukno utkivamo kletvu i znoj,
      Mi tkamo, mi tkamo!