Luiđi Križaj

Rođen 21. svibnja 1902. godine u Puli, od oca Antonija i majke Caterine Zustovich. Pripadao je grupi mladih pulskih anarhista koji su neposredno nakon talijanske okupacije bez oklijevanja stali uz bok mladih socijalista i komunista u borbi protiv rastućeg fašizma, najvećeg neprijatelja slobode. Kada mu je bilo dvadeset i devet godina tj. 1931, napustio je svoj rodni grad koji je bio doveden u očajni ekonomski položaj i iselio se u Francusku. Nastanio se u Toulouseu i dijelio sudbinu stotine i stotine nezaposlenih pulskih radnika koji su bili ostali bez ikakvih sredstava za život. Nije nam poznat njegov politički rad u tom francuskom gradu, pa je teško utvrditi, da li je ostao vjeran svojim anarhističkim idealima. Postoje indicije da se kasnije slagao s komunističkim nazorima. Nedvojbeno je, međutim, da je Crisai-Križaj bio vatren i odlučan antifašist. U rujnu 1936. godine, stupio je u redove kolone "Rosselli" koja je već 19. kolovoza 1936. bila krenula na front i zauzela položaje na Aragonskoj visoravni. Kolona je tada brojila oko 150 boraca podijeljenih u dve čete: streljačku i mitraljesku. Njezini borci pripadali su raznim političkim strankama i društvenim slojevima. Većim dijelom bili su to radnici iseljenici koji su stizali iz Belgije, Francuske, Švicarske i Alžira. Njihova uniforma bila je radničko odijelo ("kombinezon") a oružje su dobili od republikanskih vlasti u Barceloni.

Kolona "Rosselli" čvrsto je branila svoj dio fronta do proljeća 1937. godine. 28. kolovoza 1936. godine pobjedonosno je završila svoju prvu bitku s fašistima u borbi na brdu Peleto. Treba spomenui da je uspjehu te bitke odlučno pridonijela grupa pripadnika španjolske milicije kojom je zapovijedao Nicolò Turcinovich, anarhist iz Rovinja. U listopadu 1936. Crisai-Križaj je sudjelovao u borbama za odbranu Tardiente. Polovicom studenog, u žestokim vatrenim okršajima s fašistima u Almudebaru koji su trajali četri dana i noć, izgubio je vid uslijed eksplozije u trenutku kada se njegova jedinica povlačila. Pao je u ruke fašista koji su ga odmah strijeljali. Bilo je to 24. studenog 1936. godine.

List "Istra", glasilo Saveza jugoslovenskih iseljenika iz Julijske krajine, u broju od prosinca 1936. godine, objavio je članak o Španjolskoj pod nazivom: "U borbi protiv fašizma u Španjolskoj svoj život daju hrvatski i slovenski iseljenici iz Julijske krajine". U članku se posebno spominju bitke koje su slovenski i hrvatski borci vodili u redovima Talijanske kolone - kasnije kolone "Rosselli" - na frontu kod Huesce u Aragonu, te objavljuju vijesti o smrti petorice boraca, među kojima i Alojza Križaja iz Pule koji je poginuo u bitci kod Almudebara, važnog željezničkog čvora između Zaragoze i Huesce. Ovu je vijest "Istra" prenijela iz časopisa "Giustizia e Libertà", pariškog glasila istoimenog pokreta što ga je Carlo Rosselli osnovao u Francuskoj. Rosselli je 31. srpnja 1936. godine napisao: "Španjolska revolucija je naša revolucija; građanski rat španjolskog proletarijata je rat čitavog antifašizma". Početkom kolovoza ova je načela sproveo u djelo: stigao je u Španjolsku gde je osnovao Talijansku kolonu. Njoj su dobrovoljno pristupili, kako smo već rekli, hrvatski i slovenski iseljenici iz Julijske krajine koji su živeli u Francuskoj. O tragičnoj i junačkoj smrti Luigija Crisai-Križaja svjedoči i izjava koju je dao talijanski komunist Bruno Pontoni koji se kao poručnik borio u sastavku kolone "Rosselli".

Hrvatski, slovenski i talijanski radnici, internacionalisti pulskog i istarskog proletarijata, svojom zajedničkom borbom, s oružjem u ruci na antifašističkim barikadama protiv Franca u Španjolskoj, potvrdili su čistoću i uzvišenost klasnih i nacionalnih ideala kojima su bili prožeti već iz vremena kada su se u Puli i Istri zajedno borili protiv austrijske žandarmerije, te kasnije protiv talijanskog militarizma i fašizma.

B.F. - O.P.

Preuzeto iz knjige "Naši španjolski dobrovoljci", Acta Historica Nova Vol.3 (Rijeka-Rovinj 1988), Digitalizacija: CLS, 2006.