Pietro Kanciani

Rođen je u Umagu 7. ožujka 1884. Otac mu je bio Antonio, a majka Maria Vocek. Bio je tesar, anarhista.

Za vrijeme prvog svjetskog rata služio je vojsku u austrougarskoj mornarici. U rujnu 1925. fašistička policija pretresla je njegov stan i optužila ga zbog držanja jednog upaljača za granate. Bio je nezaposlen, nije mu uspjelo da se zaposli u Genovi ili Onegliai.

Došao je u Rijeku, gdje je imao novih problema s policijom. Vrativši se u Trst, zaposlio se kao radnik u firmi "Schulz". 1929. godine otpušten je zbog pomanjkanja posla. U travnju 1930, još uvijek nezaposlen, odlučio je tajno emigrirati u Francusku, pošto nije mogao dobiti pasoš. Prebacivši se vlakom u Novaru, prešao je talijansko-francusku granicu i stigao u Marseille, gdje se odmah zaposlio. 14. siječnja 1932. bio je uhapšen zbog podmetanja i eksplozije bombe na ulazu u "Talijanski dom" u Aubogneu, sjedištu lokalne fašističke organizacije. P. Cociancich sam je pripremio bombu i podmetnuo je, u demonstrativne svrhe, nakon što se uvjerio da u zgradi nema nikoga. 27. siječnja 1933. vrhovni sud Aix-en-Provence osudio ga je na pet godina robije i pet godina zabrane boravka u Francuskoj. Ovaj proces zabrinuo je fašističku vladu, svjesnu da bi se on mogao preokrenuti u proces protiv režima. Talijanski generalni konzul u Marseilleu imao je precizne vladine upute da to spriječi, te je zbog toga nastojao činiti pritisak na javnog tužioca, kako bi se proces održao iza zatvorenih vrata. To, međutim, nije bilo moguće. Francuska štampa ne samo da je pisala o eksploziji bombe na ulazu u "Talijanski dom", nego je, iako osuđujući gest P. Cociancicha, podvukla senzacionalni karakter epizode, kao akt protesta opozicije fašističkom režimu. 26. siječnja 1933. ataše za štampu spomenutog konzulata, koji je prisustvovao procesu protiv talijanskih antifašista Cociancicha i Fornasaria, saopćava Ministarstvu unutrašnjih poslova da je eksplozija bombe akt protesta protiv diktatorskih i kriminalnih metoda fašističke vlade i da su optuženi i svjedoci obrane tvrdili na procesu da se nije radilo o kriminalu, nego o upozorenju.

Nakon izdržane kazne, P. Cociancich bio je 17. siječnja 1937. otpušten iz zatvora u Nîmesu. Treba spomenuti da je pulska prefektura, nakon njegovog puštanja iz zatvora, unijela njegovo ime u Bilten potjera prevratnika i u Granične rubrike.

Nakon izgona iz Francuske stupio je u internacionalne brigade Španjolske. Dva dana nakon otpusta iz zatvora prešao je francusko-španjolsku granicu kod Perpignana i otišao u Barcelonu, tvrđavu španjolskih anarhista. Odmah je bio uključen u anarhističku kolonu "Tyerra y Libertad", kao pripadnik stražarske službe na brodu "Francisco". Iz Španjolske je otišao u veljači 1939. i smesta je interniran od Francuza. Uspio je pomoću nekolicine drugova pobijeći iz koncentracionog logora i stići u Bruxelles, izbjegavši na taj način izručenje talijanskoj policiji.

23. siječnja 1940. osuđen je od tribunala u Bruxellesu - zbog falcificiranja pasoša i ilegalnog boravka u Belgiji. Poslije njemačke invazije na Belgiju oslobođen je iz zatvora i pod stražom i s nalogom izgona otpremljen u Trst. 20. svibnja 1941. osuđen je na tri godine konfinacije, 25. istog mjeseca odveden je u Ventotene, a 1942. je prebačen u zatvor u Castelfranco (Emilia). Umro je u zatvoru za vrijeme jednog avionskog bombardiranja 1944. godine.

B.F. - O.P.

Preuzeto iz knjige "Naši španjolski dobrovoljci", Acta Historica Nova Vol.3 (Rijeka-Rovinj 1988), Digitalizacija: CLS, 2006.