Od 8 sati ujutro zgrada GSEE (Patision i Alexandras) je okupirana.

Proglašavamo zgradu Oslobođenom Radničkom Zonom.

Otvorena Radnička Skupština u 18 sati.

Zgrada je otvorena svim radnicima cijeli dan.

- PROGLAS -

''Mi ćemo ili sami odrediti vlastitu povijest
Ili pustiti da bude određena bez nas''

Mi, fizički radnici, zaposlenici, nezaposleni, privremeni radnici, lokalni ili imigranti, nismo pasivni tv-gledatelji. Od ubojstva Alexandrosa Grigoropoulosa u subotu navečer sudjelujemo u demonstracijama, sukobima s policijom, okupacijama centra ili susjedstava. Ponovno smo morali ostaviti posao i naše svakodnevne obveze da bi preuzeli ulice s učenicima, studentima i ostalim proleterima u borbi.



- Da je pretvorimo u prostor slobodnog izražavanja i mjesto sastajanja radnika.

- Da razagnamo medijsko-reklamirani mit da su radnici bili i da su odsutni od sukoba, i da je bijes ovih dana afera nekih 500 „nosioca maski“, „huligana“ i neke druge bajke, dok se na tv-ekranima radnike prikazivalo kao žrtve sukoba, dok kapitalistička kriza u Grčkoj i diljem svijeta vodi u nebrojena otpuštanja što mediji i njihovi menadžeri vide kao „prirodni fenomen“.

- Da ogolimo i razotkrijemo ulogu sindikalne birokracije u potkopavanju pobune – i ne samo tamo. GSEE i čitavi sindikalistički mehanizam koji ga podupire desetljećima i desetljećima, potkopava borbe, cjenka našu radnu snagu za mrvice , te pomaže očuvati sistem eksploatacije i najamnog ropstva. Stav GSEE od prošle srijede govori mnogo: GSEE je otkazao planirane demonstracije štrajkača, zaustavljajući se na organizaciji kratkotrajnog okupljanja na trgu Sintagma, istovremeno se time pobrinuvši da će se ljudi raštrkati u žurbi s trga, bojeći se da bi se mogli zaraziti virusom pobune.

- Da otvorimo ovaj prostor po prvi put – kao nastavak društvenog otvaranja stvorenog od pobune same, kao prostor koji je izgrađen našim doprinosom, prostor iz kojeg smo bili isključeni. Svih ovih godina povjeravali smo svoje sudbine spasiteljima svih vrsti, a završili izgubljenog dostojanstva. Kao radnici, trebamo početi preuzimati na sebe svoje odgovornosti, i prestati prenositi naša nadanja pronicljivim vođama ili „sposobnim“ predstavnicima. Mi moramo zadobiti vlastiti glas, za sastajanje, za pričanje, za odlučivanje i za djelovanje. Ustrajavamo protiv generaliziranog napada. Stvaranje kolektivnih otpora iz baze jedini je način.

- Da propagiramo ideju samoorganizacije i solidarnosti na radnim mjestima, borbenih komiteta i kolektivnih procedura iz baze, ukidajući birokratske sindikaliste.

Svih ovih godina gutamo bijedu, posredovanje, nasilje u radu.
Postali smo naviknuti na brojanje osakaćenih i mrtvih – tzv. „nesreće na radu“. Navikli smo se ignorirati ubijanje imigranata – naše klasne braće. Dosta nam je živjeti u tjeskobi od osiguravanja nadnica, poreznih markica i mirovine koja nam sada izgleda kao daleki san.

Isto kao što se borimo da ne napustimo svoj život u rukama šefova i sindikalnih predstavnika, isto tako nećemo napustiti niti jednog uhićenog pobunjenika u rukama države i sudskog mehanizma.






RADNIČKA SKUPŠTINA U „OSLOBOĐENOJ“ ZGRADI GSEE
Srijeda, 17. prosinca 2008. , 18:00h



Generalna skupština Pobunjenih Radnika

Izvor