Radnik Čezare Kopeta radio je za kompaniju Fud Rum (The Food Room) i to u dva njena restorana: “Francuski sto” (The France Table) i restoranu “Tom Ilic”. Ovi restorani se trenutno nalaze na Tajm Autovoj top 50 listi restorana. Čezare je u restoranu Tom Ilic radio po 50 sati nedeljno, a za dve nedelje takvog posla dobio je nadoknadu od 75 funti, što je daleko ispod propisanog državnog minimuma. Čezareova priča nije jednina u Londonu. Hiljde drugih radnika i radnica prolaze na sličan način, ali se o tome na žalost veoma malo ili uopšte ne govori.

Čezare Kopeta je, međutim, bio i član organizacije Solidarity Federation (SF), britanske sekcije Međunarodnog udruženja radnika i radnica (MUR) i njegov slučaj nije prošao, kao većina drugih, bez buke. SF je odmah preduzeo metode direktne akcije: napisao je pismo kompaniji u kome se zahteva da se njihovom članu, pod hitno, isplati najmanje minimalac, da mu se isplati nadoknada za nepravedan otkaz, kao i da mu se obračuna plata za dane godišnjeg odmora. Kako bi bili sigurni da se menadžment neće oglušiti o zahteve, SF je organizovao i proteste ispred restorana sve dok navedeni zahtevi ne budu u potpunosti ispunjeni. Direktna akcija je i ovoga puta urodila plodom i uprava restorana je, čim su anarho-sindikalisti počeli okupljanje, ispunila zahteve i Čezareu platila čak nešto više od propisanog minimalca.

Ovi događaji odigrali su se krajem oktobra i nakon njih sekretar lokalne grupe SF-a iz južnog Londona izjavio je: “Ugostiteljska industrija je prepuna sumnjivih poslova, malih zarada i predugih radnih smena. Posao u njoj je zapravo jako daleko od glamura sjajnih kuvara kako ih predstavljaju mediji. Mi smo rešeni i nastavićemo da pomažemo radnicima u borbi za bolje uslove od onih u kojima se trenutno nalaze!”

U Srbiji je situacija u takozvanom “trećem sektoru” – sektoru uslužnih delatnosti,veoma teška. Radnici se suočavaju sa sličnim problemima, ali, zbog osetne razlike u standardu, posledice su daleko teže. Anarho-sindikalistička inicijativa je tokom proteklih godina ukazivala na tešku situaciju, objašnjavajući da u ovom sektoru ne postoji sindikalno organizovanje što za vlasnike i menadžere znači otvoren prostor za manipulacije i samovolju. Da se solidarnošću radnika i direktnom akcijom itekako može boriti protiv ovakvih pojava i kod nas, dokaz su i akcije koje je preduzimao ASI, a koje su, na skoro identičan način, drugaricama i drugovima zaposlenim u nekim beogradskim restoranima pomogli da dobiju svoju zarađenu platu.