Ovo je TikiWiki CMS/Groupware v1.9.11 -Sirius- © 2002–2008 od Tiki društvo Sub 14 of Dec, 2024 [15:43 UTC]
Borba na radnom mestu
Međunarodne aktivnosti
Istorija, teorija i kultura
Onlajn korisnici
Mi imamo 411 onlajn korisnika

Forum: Istorija pokreta i ideje

Forumi->Istorija pokreta i ideje->Anarhisti sa naših prostora u Španiji

rata
rata
posts:201
4 zvezde
Anarhisti sa naših prostora u Španiji


Nedavno sam došao do delova knjige "Naši španjolski borci" (Rijeka, 1988), u kojima su prikazani neki od anarhista i anarhistkinja sa naših prostora koji/e su učestvovali/e u Španskom građanskom ratu na strani, logično, anarhista. Anarhisti i anarhistkinje koji/e se spominju su uglavnom italijanskog porekla iz Istre, a evo kako izgleda prikaz jednog od najzanimljivijih likova, pripadnika kolone "Ascaso", Nikole Turčinovića (svakako, treba apstrahovati komentare o njegovom anarhizmu, kao i druge (namerne) nepreciznosti, budući da je knjiga pisana i objavljena u jednoj boljševičkoj državi).



TURCHINOVICH NICOLÒ


Rođen 21. kolovoza 1911. godine u Rovinju, od oca Giuseppea i majke Maddalene Malusà. Kada mu je bilo šesnaest godina tj. 1927. ukrcao se kao mornar na brod "Belvedere" parobrodarskog društva "Cosulich". Odrastao je među anarhistima Rovinja čiji se pokret počeo razvijati krajem prošlog stoljeća. Postao je odmah protivnik fašizma koji je negirao svaku slobodu i bio izraz kapitalističko-buržoaske diktature. U listopadu 1928. godine potajno se iskrcao u Buenos Aires-u. Dosljedan svojim idealima anarhiste, pristupio je argentinskom anarhističkom pokretu. Treba spomenuti da je tada u tom gradu bila aktivna anarhistička grupa "Umanità nuova" ("Novo čovječanstvo") u kojoj su se nalazili Istrani Giuseppe Pesel, Eugenio Gherbavaz, Fracesco Depangher i Casimirio Musonic. Pesel i Depangher borili su se kasnije u Španjolskoj, u redovima internacionalnih brigada.

Nicolò Turcinovich boravio je u Argentini dvije godine. Bavio se raznim poslovima da bi preživeo. Odlučio se vratiti u Evropu, pa se 1930. godine kriomice ukrcao na jugoslovenski brod i stigao u Antwerpen. Iz Belgije se zatim prebacio u Francusku, u Pariz, gdje je radio kao zidar.

Francuska policija brzo je otkrila njegovu anarhističku djelatnost, pa ga je u svibnju 1931. uhapsila i protjerala iz zemlje. S jednim španjolskim drugom, anarhistom, koji je sedam godina proveo u izgnanstvu u Francuskoj zbog progona monarhističkog vojnog diktatorskog režima Prima de Rivere, otišao je u Španjolsku, koja je mjeces dana ranije, voljom naroda, postala republika. Pobjeda republikanaca probudila je velike nade kod španjolskih radnika. Radničke mase, pod utjecajem Nacionalne konfederacije rada (C.N.T.) i Komunističke partije, postajale su sve više nestrpljive. Nicolò Turcinovich se tada nalazio u Barcelloni, tvrđavi španjolskih anarhista. Aktivno je sudjelovao u radničkim gibanjima u tom gradu. Nakon akcije policije koja je na juriš, nakon prave bitke, zauzela sjedište Sindikata građevinskih radnika, uhapšen je zajedno sa stotinjak radnika i ukrcan na brod "Dedalo" koji je služio kao zatvor. Ostao je u zatvoru do veljače 1933. godine. Tada je amnestiran i odmah zatim protjeran u Francusku. Nekoliko dana kasnije ponovo je prešao francusko-španjolsku granicu i vratio se u Barcellonu, gdje je ostao izvjesno vrijeme. No, ponovo je uhapšen. Ležao je godinu dana u zatvoru dok ga nisu u rujnu 1934. godine otpratili do portugalske granice i pustili na slobodu. Bio je, međutim, previše vezan uz španjolski anarhistički pokret i želeo na sve načine dijeliti sudbinu španjolskih radnika, pa je izmakao kontroli pograničnih vlasti i ostao u Španjolskoj. Nastanio se u Valenciji gdje je našao stan i stalno zaposlenje.

Događaji u Španjolskoj poprimili su sve sudbonosniji značaj za život Republike. Nakon dugih pregovora, unatoč mnogim razlikama u gledištima, političke snage ljevice su se suglasile i 15. siječnja 1936. godine osnovale Narodni front. Mjesec dana kasnije, 16. veljače, Narodni front je zabilježio veliku pobjedu: izabrana je nova Skupština. To je izazvalo gnjev najreakcionarnijih i najkonzervativnijih snaga u zemlji. Latifundisti, aristokracija, visoko svećenstvo, veliki financijeri i vojne starješine, svi su oni 17. srpnja 1936. godine napali Republiku i gurnuli španjolski narod u najtragičnije razdoblje njegove novije povijesti. Dan kasnije, 18. srpnja, po direktivi Anarhističke španjolske federacije (F. A. I.) N. Turcinovich je otišao u Barcellonu i pristupio koloni "Francisco Ascaso" koja je upravo polazila na aragonski front. Možemo, stoga, tvrditi da je bio prvi istarski dobrovoljac protiv Franca i, vjerovatno, prvi koji se u bitci sukobio s fašističkim Francovim ustanicima.

U bitci kod Monte Pelato, kraj Huesce, bio je od velike pomoći talijanskoj antifašističkoj koloni koja je pod vodstvom Carla Rossellija vodila neravnopravnu borbu s daleko većom i brojnijom jedinicom ustanika. Talijanski dobrovoljci, većinom radnici, pružali su žestoki otpor trupama frankističkog generala Mole koje su nastojale uništiti talijansku jedinicu. Kada se obruč oko njih sve više stezao i kada je 28. kolovoza u 8 sati ujutru obavješten da se kolona nalazi u izuzetno teškoj situaciji, bez svog komandanta, jer je C. Rosselli u samom početku bitke ranjen i prevezen u bolnicu "Castillo", N. Turcinovich preuzeo je komandu španjolskog odreda, uspeo se na brdo i snažno napao lijevo od talijanske kolone kojoj je prijetilo da bude opkoljena. Brzina kojom je izveo ovu akciju iznenadila je i dezorijentirala neprijatelja koji se nakon jednog sata morao povući i ostaviti na bojištu dragocjeni ratni materijal. Španjolski komandant kolone "Ascaso" tvrdio je, da je borba na brdu Monte Pelato bila najžešća i najodlučnija bitka na aragonskom frontu, pa se stoga može ocijeniti značaj Turcinovichevog pothvata za pobedu Talijanske kolone i za proboj prema Huesci. Umberto Calosso, u listu "Il Mondo" od 17. siječnja 1953. godinje tvrdi, da je "okršaj kod brda Monte Pelato, iako skroman po broju zaraćenih snaga, ali ne i po omjeru koji je postojao između tih snaga, imao izvanredan značaj, jer je to bila prva bitka jedne jedinice koja nije sastavljena od Španjolaca. Bio je to prvi okršaj italijanskih partizana u evropskom razu koji je završio devet godina kasnije".

Treba istaći da Nicolò Turcinovich nije pripadao Talijanskoj koloni kojom je rukovodio Carlo Rosselli, nego španjolskoj koloni "Ascaso", čiji je komandant bio Joaquin Ascaso. On je, dakle, kao "Španjolac" pritekao u pomoć Talijanima.

Tijekom 1937. godine izvršavao je u Aragonu i Kataloniji specijalne zadatke za Nacionalnu konfederaciju radnika. Zahvaljujući svom dugom boravku u Španjolskoj, Turciovich je dobro naučio španjolski što mu je jako pomoglo u njegovom revolucionarnom radu. Nije se uspio ukrcati u Valenciji, jer su je fašisti već bili zauzeli, pa je krenuo u Madrid gdje je ilegalno živio. Netko ga je potkazao, te je u ožujku 1941. godine uhapšen i izručen fašističkim vlastima. One su ga ukrcale u Barceloni i sprovele najprije u Genovu, a zatim u Pulu.

Odlukom policije osuđen (7. kolovoz 1941) je na političku konfinaciju na otoku Ventotene u trajanju od pet godina. Poslije pada fašizma, 31. kolovoza 1943, pušten je na slobodu, pa se vratio u Istru. Zbog njegovih anarhističkih nazora, u redovima rovinjskog narodno oslobodilačkog pokreta s opravdanom rezervom su se odnosili prema njemu. Dosljedan tim svojim nazorima, Turcinovich je otišao u Genovu i priključio se talijanskom Otporu; u rujnu 1943. godine preuzeo komandu brigade "Malatesta". Umro je u Genovi 24. prosinca 1973. godine.

Bez obzira na njegove neprihvatljive anarhističke poglede i rušilačke nazore, zbog kojih je u Španjolskoj dolazilo do veoma teških i opasnih situacija, mora se priznati da se Nicolò Turcinovich, tijekom svog, zaista, mučnog života hrabro i neukrotivo borio protiv Francove i nacifašističke rulje.

B.F. - O.P.

  korisnik je offline
u: Pon 26 of Jun, 2006 [12:17 UTC] ocena: 0.00 čitanja: 32503

Posted messages

autor poruka
rata
rata
posts:201
4 zvezde
korisnik je offline
Re: Anarhisti sa naših prostora u Španiji
u: Uto 27 of Jun, 2006 [08:44 UTC] ocena: 0.00
PESEL GIUSEPPE

Rođen u Rovinju 21. svibnja 1897. godine od oca Domenica i majke Marije Sciolis. U Rovinju je pohađao osnovnu školu. Teški ekonomski uvjeti pod kojima je živjela njegova obitelj i politička situacija koja je dvadesetih godina vladala u tom gradu, utjecali su da se Giuseppe Pesel opredijeli za antifašizam, da stupi u redove komunističke omladine Rovinja i da kasnije, 1921. godne, ilegalno pređe u Francusku. Fotografija iz 1924. godine prikazuje ga s grupom "subverzivnih Talijana" koji su živjeli u Odesi (u toj grupi su Gherbavay Eugenio, rođen u Puli 5. listopada 1889. godine, Depangher Francesco, rođen u Kopru 3. prosinca 1894. godine i Mussonic Casimiro, rođen u Puli).

Godine 1928. javljeno je, da Pesel u tom ruskom gradu djeluje kao član Komunističke partije, dok 1930. godine u Buenos Airesu pripada anarhističkoj grupi "Umanità nuova".

Početkom tridesetih godina vraća se u Francusku (St. Denise-Seine, Pariz); 1934. godine francuska Liga za prava čovjeka intervenira u korist G. Pesela koji je u Francuskoj otvoreno ispoljavao svoje antifašističke osjećaje. Nije vršio neku posebnu političku djelatnost, pa mu je talijanski Generalni konzulat u Parizu, u kolovozu 1936. godine, izdao redoviti pasoš.

U ožujku 1937. godine kvestor pulske Prefekture Viola molio je Ministarstvo unutrašnjih poslova da se Giuseppe Pesel, čije je ime već uvedeno u Granične rubrike i u Bilten potjera prevratnika, unese u popis subverzivnih osoba iz Istre koji se nalaze u Španjolskoj. Tako se u dokumentu od 1938. godine njegovo ime nalazi u spisku dobrovoljaca koji su, uz pomoć anarhiste Giuseppea Pasottija, vjerovatno krajem 1936. godine (u listopadu), prošli kroz Perpignan da bi stigli na španjolski republikanski front. Odmah po dolasku na španjolski teritorij, ušao je u sastav jedinica Iberijskog Anarhičnog Saveza u Kataloniji da bi se borio u redovima Kolone "Ascaso" (u sklopu Brigade "Durrutti"). Iz spiska anarhista koji su umrli u Španjolskoj i iz svjedočanstava španjolskog borca G. Paliaga, proizilazi da je Giuseppe Pesel poginuo na Huescovom frontu kod Carascala de Apis, 8. travnja 1937.

M.B.


autor poruka
rata
rata
posts:201
4 zvezde
korisnik je offline
Re: Anarhisti sa naših prostora u Španiji
u: Uto 27 of Jun, 2006 [23:11 UTC] ocena: 0.00
PALIAGA GIUSEPPE

Rodio se u Rovinju 25. rujna 1905. od oca Giovannija i majke Marije Matessich. Zbog vrlo skromnih financijskih mogućnosti njegove obitelji, čisto seljačkog porijekla, imao je mogućnost da pohađa samo prve razrede osnovne škole.

Napuštajući rad u poljoprivredi, 1927. godine od Lučke kapetanije u Trstu dobiva dozvolu ukrcavanja na brodove u plovidbi za inozemstvo, a u svibnju 1929, dok se nalazio ukrcan kao pomorac, napustio je brod u New Yorku, gdje je ostao sve do početka 1937. godine, prisiljen da povremeno radi gdje god je to bilo moguće.

U razdoblju koje je prethodilo njegovoj ilegalnoj emigraciji nije se bavio nekom izraženijom političkom djelatnošću, premda je bio stalno u dodiru s tršćanskim i rovinjskim komunističkim i anarhističkim krugovima. U Sjedinjenim Američkim Državama posjećivao je anarhistički kružok koji se okupljao oko lista "L'adunata dai refrattari" - ("Zbor nepokorenih") ulazeći tako u američku političku klimu tih godina.

Pri kraju 1936, anarhističke organizacije pozvale su ga da se kao dobrovoljac javi u borbu protiv frankista, a za obranu Španjolske Republike; slijedećeg siječnja krenuo je u Španjolsku, zajedno s grupom Španjolaca - dobrovoljaca. Nakon što je u ožujku 1937. došao u Pariz, odmah je otišao u Barcelonu, centar španjolskog anarhizma.

Borio se u anarhističkoj brigadi "Durrutti" zajedno sa svojim sugrađaninom Giuseppe Peselom. Sudjelovao je u borbama na frontu Lerida (Katalonija), Caspea i Huesca (Aragon), gdje je pao spomenuti Pesel za vrijeme pokušaja ove anarhističke jedinice da istjera frankističku grupu koja se bila ušančila na jednoj usamljenoj farmi (8. travnja 1937).

Ime G. Paliage je upisano u Pogranične rubrike i Potražni bilten radi hapšenja, obzirom da su ga tadašnje talijanske vlasti smatrale "izvanredno opasnim za državno uređenje".

Nakon što je devet mjeseci sudjelovao u obrani Španjolske republike, u studenom 1937. godine napustio je ovu zemlju. Nakon kraćeg boravka u Belgiji vratio se u Francusku i zahvaljujući pomoći francuskih i američkih anarhističkih organizacija ukrcao se u luci Le Havre na brod koji je plovio za Sjedinjene Američke Države. Mnogo godina živio je u New Yorku, ponovo se povezujući sa svojim starim anarhističkim kružokom. Sada živi u Rovinju.

M.B.


autor poruka
rata
rata
posts:201
4 zvezde
korisnik je offline
Re: Anarhisti sa naših prostora u Španiji
u: Sre 28 of Jun, 2006 [15:47 UTC] ocena: 0.00
SIMONETTI EUGENIA

Rođen je 10. siječnja 1905. godine u Kašteliru, općina Poreč, od oca Giovani i majke Elene Uglianich. Kao dijete odselio se s roditeljima u Trst. Tokom dvadesetih godina bila je aktivna u tršćanskim anarhističkim organizacijama. Nakon toga emigrirala je u Francusku i stupila u dodir sa predstavnicima rukovodstva talijanske i julijske anarhističke emigracije.

Kolovoza 1936. godine, neposredno nakon izbijanja graađanskog rata, uspjela se je prebaciti u Španjolsku. Dodijeljena je u anarhističku jedinicu "Ascaso". U Španjolskoj je ostala do kraja rata, a zatim je bila internirana u francuskom logoru Correzze.

Nakon drugog svjetskog rata trajno se nastanila u Marseilleu.

M.B.


autor poruka
rata
rata
posts:201
4 zvezde
korisnik je offline
Re: Anarhisti sa naših prostora u Španiji
u: Čet 29 of Jun, 2006 [14:52 UTC] ocena: 0.00
SESTAN LODOVICO

Rođen u Puli 23. prosinca 1899. godine, od oca Giuseppea i majke Catterine Grah-Mizzan. Radnik. Anarhist.

Prije odsluženja vojnog roka radio je kao konobar u kavani "Miramar" koja je bila stjecište gradske buržoazije. Nakon vojske nije se mogao zaposliti zbog krize koja je vladala u Puli poslije zatvaranja velike vojne baze što je obuhvaćala brodogradilište, te niz tvornica i pomoćnih službi.

Kada je 1923. s grupom omladinaca otišao u Francusku, gajio je anarhističke osjećaje kojih se nije ni kasnije uspio osloboditi. U Lyonu se zaposlio kao zidar, a 1936. godine dobrovoljno je otišao u Španjolsku. Stupio je u redove kolone "Ascaso", sastavljene od španjolskih anarhista, koja se nalazila na aragonskom frontu. Kasnije je prešao u 159. španjolsku brigadu. Čim je napustio Španjolsku, interniran je u koncentracioni logor Argelès-sur-Mer.

Kada su predstavici talijanskih vlasti sastavili spisak Talijana španjolskih dobrovoljaca koji su internirani u francuskim koncentracionim logorima, njegovo ime je prvi put evidentirano u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Talijanski konzul u Toulouse-u javio je 2. prosinca 1939. spomenutom Ministarstvu da je Lodovico Sestan, borac crvene milicije, zapravo Lodovico Sestani, rođen 23. prosinca 1899. u Puli. Ministarstvo unutrašnjih poslova poslalo je 3. ožujka 1940. godine brzojav svim prefektima u zemlji s nalogom za njegovo hapšenje. Stoga je njegovo ime unijeto u Granične rubrike i u Bilten potjera prevratnika s napomenom: "u slučaju njegovog povratka u Italiju, treba ga uhapsiti".

Da ne bi pao u ruke talijanske policije, Lodovico Sestan je odlučio pobjeći iz logora i vratiti se u Španjolsku. Takva odluka, neshvatljiva, budući da se borio protiv Franca, ne smije iznenaditi, jer je tipična za osobu anarhističkih nazora, uvijek spremnu i upućenu na akciju. I doista, uspio je pobjeći i preći Pirineje, ali ga je, zatim, španjolska policija uhvatila i sprovela u zatvor u Figuerasu. Komesarijatu španjolske policije priznao je svoj identitet i rekao, da je živio u Francuskoj i Španjolskoj. Prilikom prelaska Pirineja umalo nije umro. Kada su ga uhvatili, bio je u bijednom stanju s potpuno premrzlim nogama.

Španjolske vlasti obratile su se talijanskom Generalnom konzulatu u Barceloni kojem nije bilo teško saznati o kome je riječ. Zbog njegovog slabog zdravstvenog stanja, vraćen je brodom u Italiju. Krajem 1941. godine stigao je u Trst i odmah je smješten u bolnicu. Nakon izvjesnog vremena, otpušten je iz bolnice. Vratio se u Pulu svojoj rodbini i potpuno se zatvorio u sebe. Razloge treba, vjerovatno, tražiti u činjenici da je bio zaista u teškom zdravstvenom stranju, pošto je u životu bio izložen fizičkim i moralnim patnjama i stradanjima.

Umro je u Puli 1953. godine od posljedica pada.

B.F. - O.P.


autor poruka
rata
rata
posts:201
4 zvezde
korisnik je offline
Re: Anarhisti sa naših prostora u Španiji
u: Čet 29 of Jun, 2006 [22:14 UTC] ocena: 0.00
CRISAI - KRIŽAJ LUIGI

Rođen 21. svibnja 1902. godine u Puli, od oca Antonija i majke Caterine Zustovich. Pripadao je grupi mladih pulskih anarhista koji su neposredno nakon talijanske okupacije bez oklijevanja stali uz bok mladih socijalista i komunista u borbi protiv rastućeg fašizma, najvećeg neprijatelja slobode. Kada mu je bilo dvadeset i devet godina tj. 1931, napustio je svoj rodni grad koji je bio doveden u očajni ekonomski položaj i iselio se u Francusku. Nastanio se u Toulouseu i dijelio sudbinu stotine i stotine nezaposlenih pulskih radnika koji su bili ostali bez ikakvih sredstava za život. Nije nam poznat njegov politički rad u tom francuskom gradu, pa je teško utvrditi, da li je ostao vjeran svojim anarhističkim idealima. Postoje indicije da se kasnije slagao s komunističkim nazorima. Nedvojbeno je, međutim, da je Crisai-Križaj bio vatren i odlučan antifašist. U rujnu 1936. godine, stupio je u redove kolone "Rosselli" koja je već 19. kolovoza 1936. bila krenula na front i zauzela položaje na Aragonskoj visoravni. Kolona je tada brojila oko 150 boraca podijeljenih u dve čete: streljačku i mitraljesku. Njezini borci pripadali su raznim političkim strankama i društvenim slojevima. Većim dijelom bili su to radnici iseljenici koji su stizali iz Belgije, Francuske, Švicarske i Alžira. Njihova uniforma bila je radničko odijelo ("kombinezon") a oružje su dobili od republikanskih vlasti u Barceloni.

Kolona "Rosselli" čvrsto je branila svoj dio fronta do proljeća 1937. godine. 28. kolovoza 1936. godine pobjedonosno je završila svoju prvu bitku s fašistima u borbi na brdu Peleto. Treba spomenui da je uspjehu te bitke odlučno pridonijela grupa pripadnika španjolske milicije kojom je zapovijedao Nicolò Turcinovich, anarhist iz Rovinja. U listopadu 1936. Crisai-Križaj je sudjelovao u borbama za odbranu Tardiente. Polovicom studenog, u žestokim vatrenim okršajima s fašistima u Almudebaru koji su trajali četri dana i noć, izgubio je vid uslijed eksplozije u trenutku kada se njegova jedinica povlačila. Pao je u ruke fašista koji su ga odmah strijeljali. Bilo je to 24. studenog 1936. godine.

List "Istra", glasilo Saveza jugoslovenskih iseljenika iz Julijske krajine, u broju od prosinca 1936. godine, objavio je članak o Španjolskoj pod nazivom: "U borbi protiv fašizma u Španjolskoj svoj život daju hrvatski i slovenski iseljenici iz Julijske krajine". U članku se posebno spominju bitke koje su slovenski i hrvatski borci vodili u redovima Talijanske kolone - kasnije kolone "Rosselli" - na frontu kod Huesce u Aragonu, te objavljuju vijesti o smrti petorice boraca, među kojima i Alojza Križaja iz Pule koji je poginuo u bitci kod Almudebara, važnog željezničkog čvora između Zaragoze i Huesce. Ovu je vijest "Istra" prenijela iz časopisa "Giustizia e Libertà", pariškog glasila istoimenog pokreta što ga je Carlo Rosselli osnovao u Francuskoj. Rosselli je 31. srpnja 1936. godine napisao: "Španjolska revolucija je naša revolucija; građanski rat španjolskog proletarijata je rat čitavog antifašizma". Početkom kolovoza ova je načela sproveo u djelo: stigao je u Španjolsku gde je osnovao Talijansku kolonu. Njoj su dobrovoljno pristupili, kako smo već rekli, hrvatski i slovenski iseljenici iz Julijske krajine koji su živeli u Francuskoj. O tragičnoj i junačkoj smrti Luigija Crisai-Križaja svjedoči i izjava koju je dao talijanski komunist Bruno Pontoni koji se kao poručnik borio u sastavku kolone "Rosselli".

Hrvatski, slovenski i talijanski radnici, internacionalisti pulskog i istarskog proletarijata, svojom zajedničkom borbom, s oružjem u ruci na antifašističkim barikadama protiv Franca u Španjolskoj, potvrdili su čistoću i uzvišenost klasnih i nacionalnih ideala kojima su bili prožeti već iz vremena kada su se u Puli i Istri zajedno borili protiv austrijske žandarmerije, te kasnije protiv talijanskog militarizma i fašizma.

B.F. - O.P.


autor poruka
rata
rata
posts:201
4 zvezde
korisnik je offline
Re: Anarhisti sa naših prostora u Španiji
u: Čet 29 of Jun, 2006 [22:36 UTC] ocena: 0.00
COCIANCICH - CANZIANI PIETRO

Rođen je u Umagu 7. ožujka 1884. Otac mu je bio Antonio, a majka Maria Vocek. Bio je tesar, anarhista.

Za vrijeme prvog svjetskog rata služio je vojsku u austrougarskoj mornarici. U rujnu 1925. fašistička policija pretresla je njegov stan i optužila ga zbog držanja jednog upaljača za granate. Bio je nezaposlen, nije mu uspjelo da se zaposli u Genovi ili Onegliai.

Došao je u Rijeku, gdje je imao novih problema s policijom. Vrativši se u Trst, zaposlio se kao radnik u firmi "Schulz". 1929. godine otpušten je zbog pomanjkanja posla. U travnju 1930, još uvijek nezaposlen, odlučio je tajno emigrirati u Francusku, pošto nije mogao dobiti pasoš. Prebacivši se vlakom u Novaru, prešao je talijansko-francusku granicu i stigao u Marseille, gdje se odmah zaposlio. 14. siječnja 1932. bio je uhapšen zbog podmetanja i eksplozije bombe na ulazu u "Talijanski dom" u Aubogneu, sjedištu lokalne fašističke organizacije. P. Cociancich sam je pripremio bombu i podmetnuo je, u demonstrativne svrhe, nakon što se uvjerio da u zgradi nema nikoga. 27. siječnja 1933. vrhovni sud Aix-en-Provence osudio ga je na pet godina robije i pet godina zabrane boravka u Francuskoj. Ovaj proces zabrinuo je fašističku vladu, svjesnu da bi se on mogao preokrenuti u proces protiv režima. Talijanski generalni konzul u Marseilleu imao je precizne vladine upute da to spriječi, te je zbog toga nastojao činiti pritisak na javnog tužioca, kako bi se proces održao iza zatvorenih vrata. To, međutim, nije bilo moguće. Francuska štampa ne samo da je pisala o eksploziji bombe na ulazu u "Talijanski dom", nego je, iako osuđujući gest P. Cociancicha, podvukla senzacionalni karakter epizode, kao akt protesta opozicije fašističkom režimu. 26. siječnja 1933. ataše za štampu spomenutog konzulata, koji je prisustvovao procesu protiv talijanskih antifašista Cociancicha i Fornasaria, saopćava Ministarstvu unutrašnjih poslova da je eksplozija bombe akt protesta protiv diktatorskih i kriminalnih metoda fašističke vlade i da su optuženi i svjedoci obrane tvrdili na procesu da se nije radilo o kriminalu, nego o upozorenju.

Nakon izdržane kazne, P. Cociancich bio je 17. siječnja 1937. otpušten iz zatvora u Nîmesu. Treba spomenuti da je pulska prefektura, nakon njegovog puštanja iz zatvora, unijela njegovo ime u Bilten potjera prevratnika i u Granične rubrike.

Nakon izgona iz Francuske stupio je u internacionalne brigade Španjolske. Dva dana nakon otpusta iz zatvora prešao je francusko-španjolsku granicu kod Perpignana i otišao u Barcelonu, tvrđavu španjolskih anarhista. Odmah je bio uključen u anarhističku kolonu "Tyerra y Libertad", kao pripadnik stražarske službe na brodu "Francisco". Iz Španjolske je otišao u veljači 1939. i smesta je interniran od Francuza. Uspio je pomoću nekolicine drugova pobijeći iz koncentracionog logora i stići u Bruxelles, izbjegavši na taj način izručenje talijanskoj policiji.

23. siječnja 1940. osuđen je od tribunala u Bruxellesu - zbog falcificiranja pasoša i ilegalnog boravka u Belgiji. Poslije njemačke invazije na Belgiju oslobođen je iz zatvora i pod stražom i s nalogom izgona otpremljen u Trst. 20. svibnja 1941. osuđen je na tri godine konfinacije, 25. istog mjeseca odveden je u Ventotene, a 1942. je prebačen u zatvor u Castelfranco (Emilia). Umro je u zatvoru za vrijeme jednog avionskog bombardiranja 1944. godine.

B.F. - O.P.




Prikaži poruke:
 
Narodni ustanak u Grčkoj



Undefined rss id 2
Pažnja!






GNU FDL Powered by TikiWiki Powered by PHP Powered by Smarty Powered by ADOdb Napravljeno uz pomoć CSS Powered by RDF osnaženo sa HAWHAW
rss Članci RSS Galerije slika RSS Forumi rss Direktorijumi
[ Vreme izvršavanja: 0.10 sekundi ]   [ Korišćena memorija: 3.91MB ]   [ 124 upita baze podataka ]   [ GZIP Disabled ]   [ Opterećenje servera: 0.53 ]