Zakone zajednički sastavljaju gazde i političari, u interesu zaštite profita.
Ipak, što zbog pritiska odozdo, što kao nasleđe ranijih radničkih borbi, nekad je zakon na strani radnika. Nominalno.
Tako na primer, kada su tempe-rature veće od 36 stepeni: mogu se skratiti smene, preraspodeliti radno vreme, obustaviti rad na suncu, praviti češće pauze i slično. A stvarnost je naravno - ništa od toga.
Jasno je da se poluge moći aktiviraju samo kada treba da se zaštititi profit, a ne i naša prava na zdravlje i život.
Dok radnici padaju u nesvest, država ne šalje inspekciju – već eventualno hitnu pomoć. Ako preživiš – radi dalje. Ako ne – naći će drugog.
Stoga se ne treba zavaravati. Niko neće doći da nas spasi. Nijedna vlast, nijedan zakon, nijedna institucija. Dok čekamo, uslove rada i života će nam samo dalje degradirati.
Zato moramo da se organizujemo i odupremo sami.
Priključi se borbi!
