Ovo je TikiWiki CMS/Groupware v1.9.11 -Sirius- © 2002–2008 od Tiki društvo Pet 26 of Apr, 2024 [16:50 UTC]
Borba na radnom mestu
Međunarodne aktivnosti
Istorija, teorija i kultura
Onlajn korisnici
Mi imamo 261 onlajn korisnika
rekurzivni linkovi štampaj
istorija slično komentar

Buenaventura Dimanž Duruti


Leon, 14. 7. 1896-Madrid, 20.11.1936. Bez sumnje najveća mitska figura španskog anarhizma svih vremena, veća čak i od Salvoćea i Anselma Lorensa, čemu je svakao doprinela njegova tragična smrt na madridskom frontu u još uvek nerazjašnjenim okolnostima.

Pripadao je porodici boraca koja je nastradala zbog pružene podrške socijalnim zahtevima. Od 1910, nakon završene škole, radi kao mehaničar u jednoj radionici; aprila meseca 1913. postaje član UGT-a, jedinog sindikata koji je postojao u okrugu i radi u Asturijasu (Mataljana) u perionici; već u to vreme dolazi do izražaja njegov solidaran duh; ubrzo nakon toga, počinje da radi kao mehaničar u železnici i aktivno učestvuje u štrajku 1917. godine, zbog čega ga otpuštaju i isključuju iz UGT-a (zbog toga što je bio levičar).

Progonjen kao saboter i dezerter beži u Hihon zajedno sa El Totom, a zatim u decembru odlazi u Francusku (Marsej, Bezije, Tuluz, Bordo, Bijaric…). Vraća se u Španiju januara 1919, radi u Mjeresu i učlanjuje se u CNT; kasnije izvodi saboterske misije u leonskim rudnicima sve dok ga na putu ka Galisiji ne budu uhapsili i poslali u Maroko kao dezertera. Tamo mu konstatuju kilu zbog čega ga hospitalizuju; beži u Francusku (u junu). U proleće 1920. vraća se na Poluostrvo, nalazi se u San Sebastijanu sa Buenaskom, koji ga savetuje da pređe u Barselonu; radi u mestu Renterija i efikasno pomaže jačanju CNT-a; ujedno se povezuje sa oštrim militantima (Suberviolom, Ruisom, Aldabaldetrekuom, Marselinom del Kampo) sa kojima će oformiti grupu Los Justicieros (Pravednici), koja deluje u Saragosi i Baskiji (neuspeli atentan na Alfonsa XIII u San Sebastijanu); odlazi u Saragosu sa Kamposom i Suberviolom i stupa u kontakt sa Pinom, Tores Eskartinom i drugima i putuje po Barseloni, Madridu i Andaluziji s namerom da osnuje anarhističku federaciju na Poluostrvu.

Od tog trenutka grupa kreće sa visokim zadacima, dok istovremeno jača: sastanak sa Askasom 1922. i emigracija u Barselonu (Askaso, Duruti, Tores, Kampos i Suberviola), tada već kao grupa Crisol, čije ime zamenjuju u oktobru imenom Los Solidarios i jačaju svoje redove ulaskom drugih članova (naročito iz ogranka iz Barselone); Duruti je bio zadužen da obezbedi stovarište oružja.

Pred bojazni od državnog udara pripremaju ustanički štrajk (koji će se finansirati novcem ukradenim iz banke Španije u Hihonu). Ubrzo nakon toga prelazi sa Askasom u Francusku (boravi u Parizu od decembra 1923) i obojica aktivno rade na osnivanju anarhističke izdavačke kuće; učestvuje u katastrofalnoj ekspediciji za Vera de Bidasou i u pripremama atentata na Alfonsa XIII da bi nadalje sproveo američku kampanju (decembar 1924) od Kube do Argentine tokom koje je finansirao racionalističke škole i sprovodio eksproprijacije kojima je zadobijao zemljoposednike (u Argentini su na neko vreme prestali sa ilegalnim aktivnostima i posvetili se anarhističkoj polemici koja je vladala zemljom).

Zajedno sa Hoverom i Askasom hapse ga u Francuskoj u junu 1926. i optužuju za atentat na kralja Španije. Nakon nekoliko meseci provedenih u zatvoru proteruju ga iz Francuske i odlazi za Belgiju. Nakon pada monarhije vraća se u Španiju sa svojim drugovima i baca se na pripremanje revolucije: prisustvuje kongresu 1931, drži brojne govore (naročito su poznati njegovi govori na andalužanskom kongresu održanom u Sevilji septembra 1932, zatim 1936. sa Ortisom u Reusu i Sićesu), ne propušta nijednu tadašnju revolucionarnu aktivnost i često završava u zatvoru i izganstvu; 1933. postaje član revolucionarnog komiteta CNT-a, maja 1934. pojavljuje se kao predstavnik katalonske regije u PNR-u, prisustvuje kongresu u Saragosi.

Njegova tadašnja teorijska pozicija se može rezimirati na sledeći način: naoružan narod, ali ne u prvim redovima. Nakon što je ugušena pobuna u Barseloni u julu 1936, napušta milicijski komitet zbog nesuglasica sa Garsija Oliverom i odlazi na aragonski front gde je komandovao kolonom koja je nosila njegovo ime sve do novembra 1936. kada se sa delom kolone uputio u odbranu Madrida, gde gine 20. novembra 1936. Prenos tela u Barselonu i njegova sahrana imali su ogroman odjek.

Čovek od akcije (njegovi jedini poznati spisi objavljeni su u La Nau, u poslednjem broju od 1. novembra protiv manifesta Tridesetorice , i u La Voz Confederal), izuzetno popularan, i dalje slovi za simbola vrlina anarhista. Neke od njegovih rečenica prešle su u istoriju: „Nosimo jedan novi svet u našim srcima”, „Odričemo se svega sem pobede” (izgleda da je ova poslednja apokrifna). Emilijen Moren je bila njegova saputnica.

Preuzeto iz Nacrt istorijske enciklopedije španskog anarhizma, Migela Injigesa (Madrid, 2001); Prevod: CLS, 2006.


Druge biografije:

Džo King: Biografija Buenventure Durrutija

Peter E. Newell: Buenaventura Duruti

Način života Buenaventure Durutija

Napravio: Hal 9000 zadnja izmena: Petak 14. July 2017. [11:16:04 UTC] od rata


Narodni ustanak u Grčkoj



Undefined rss id 2
Pažnja!






GNU FDL Powered by TikiWiki Powered by PHP Powered by Smarty Powered by ADOdb Napravljeno uz pomoć CSS Powered by RDF osnaženo sa HAWHAW
rss Članci RSS Galerije slika RSS Forumi rss Direktorijumi
[ Vreme izvršavanja: 0.06 sekundi ]   [ Korišćena memorija: 3.89MB ]   [ 74 upita baze podataka ]   [ GZIP Disabled ]   [ Opterećenje servera: 0.89 ]