Poštovane/i Mostarske i Mostarci,

Mostar se još jednom našao na prekretnici; na putu ka mirnom suživotu ili pak nesigurnom i punom nepovjerenja vremenu ispred nas?

Nemili događaji su potresli svakog poštenog i mira željnog građanina Mostara te smo u OKC Abraševiću odlučili da ne sjedimo nego da krenemo, ponovo izađemo na ulice i mirnim maršom damo svoj glas protiv nasilja, ksenofobije i mržnje.

Poštovani sugrađani i sugrađanke, bili smo davne 1992. godine premladi, neki od nas se nisu ni rodili da bismo tada, prije četrnaest godina, reagirali i pokušali prekinuti sunovrat u rat. No, danas smo odlučni u gradnji mira i ne želimo da slični duhovi i nacionalistička mržnja dovedu do neželjenih stradanja i sukoba.

Stoga, neka ovo bude poziv na razum svim mirotvorcima i zaljubljenicima u budući siguran život, život bez straha u gradu u kojem živimo.

Članovi OKC Abraševića po drugi put organiziraju „Marš protiv nasilja, ksenofobije i mržnje“ u ponedjeljak, 19. juna/lipnja 2006. godine.

Okupljanje članova, simpatizera, građana Grada Mostara započet će u dvorištu OKC Abrašević u 11 sati i 30 minuta. Planirano je da povorka krene u 12 sati, a maršruta će proći sljedećim ulicama Mostara: Krećemo se ulicom Alekse Šantića do Hotela Ero. Nakon toga skrećemo u ulicu Kardinala Stepinca te nastavljamo Splitskom ulicom, ulicom Kralja Tomislava, a onda skrećemo u ulicu Kralja Petra Krešimira IV prema Rondou. Kretanje nastavljamo ulicama Nikole Šubića Zrinskog, Bulevar, Adema Buća i Braće Fejića. Povorka će se preko Musale i Titovog mosta završiti u dvorištu Abraševića.

Izvor

REAGIRANJE: Slučaj „Brazil-Hrvatska“ na mostarskim ulicama

Mostar je ponovno bio poprište i „bojišnica“ nacionalističke mržnje, ksenofobičnog duha i malograđanskog odgoja koji žari i pali malorazumnim mozgovima naučenim na podjele, kaos, nepovjerenje i osjećaj stalnog ponižavanja i straha koji se rađa prema drugome i drugačijem.

Nije nas začudio stampedo mladalačkog bezumlja, nepovjerenja i snage razaranja što protutnji i osiromaši, uništi i ono malo što Mostarci, građanke i građani, pokušavaju graditi. Bučni stampedo mržnje i zla čuli smo, vidjeli i proživjeli u sinoćnjem „sukobu navijačkih (nacionalističkih) strasti“.

Sve što nas u Mostaru već decenijama okružuje: ulice, zgrade, ljudi i njihova „negodovanja“, TV emisije na lokalnim TV i radio stanicama, tekstovi u novinama, školski programi, „domovi kulture“, galerije, „javni prostori“, gradska administracija, politički subjekti, studentske organizacije, pripominju i grade samo jedno: nacionalistički duh mržnje i tijelo/čovjeka koje tome duhu pripada – čovjeka pripadnika jednog plemena ili klana, snažan animus nacionalno identificiranog bića koje ne vidi onoga drugoga, koje ga ne poznaje, koje ne želi i neće da s drugim i drugačijim razgovara i vodi bilo kakav dijalog.

Stanovnici Mostara nikada se nisu ozbiljno pozabavili pitanjima pomirenja i rasprava onoga što nam se dešavalo u posljednjim decenijama, djeca nam izučavaju i poznaju samo istinu o Svome plemenu i krvnosrodnim klanovima, prepoznaju samo Svoje kao dobre i ponosne, izgrađujući svoj identitet na mržnji prema onom drugome i drugačijem. Nacionalna netrpeljivost je preovladavajući „kohezioni“ faktor bh. društva i to ne možemo da ne uviđamo i ne prepoznajemo. Potrebno je samo malo da se pronađe način kako onoga drugoga preko puta dovesti na bojno polje, pa makar to bila i nogomentna utakmica Brazil – Hrvatska. Jučer je nogometna utakmica bila „krivac“ za rušenje grada i mržnju, a sutra to može, za ksenofobičara biti šarena odjeća ili neodgovarajuća boja kose.

Sve što smo pomenuli su ideje i zli duhovi iz nerješene i malo prepoznavane prošlosti, malo kvaliteno i iskreno tumačene povijesti u školama te religije koja preuzima mjesto „majke znanja“ Ona/religija, nažalost, počinje biti polje argumentacije za ozbiljne razgovore o ljudima i njihovome identitetu, razgovore o napaćenoj, iscjepkanoj zemlji i neracionalnom bosanskohercegovačkom čovjeku. Neizbježno je napomenuti i medijsku suludu potrebu da alkoholne napitke povezuju i promoviraju kao nosioce sportskog duha i pobjede. U zapaljivom mostarskom nacionalnom kontekstu i ideji: „PIVO = NOGOMET“ („Žuja je zakon“, „Laško“ kao sponzor emisije o nogometu na BHT, „Karlovačko korner“), došli smo do eksplozivnog spoja koji mladom, pogubljenom i buntovnom duhu dade krila agresije i razaranja. Nezaposleni, bezperspektivni, bez orjentira mladi čovjek, „upleten u mrežu“ strasti i „virtualnog, materijalnog medijskog blagostanja“ izgubio je sve repere i vjeru. Grad i država nemaju i ne žele tražiti rješenje ili ponuditi pomoć mladima da sami potražuju načine izlaska iz začaranog kruga nacionalističkih i ksenofobičnih ideja.

Odgovornost za mostarski slučaj „Brazil-Hrvatska“ moramo preuzeti MI, Mostarci, građanke i građani. Zato OKC Abrašević neće sjediti „skrštenih ruku“ i čekati neki novi sličan „slučaj.“ Bit ćemo na „prvoj liniji bojišnice“ za mir i sigurnu budućnost mladosti i Grada Mostara.

Media Centar OKC Abrašević

Izvor