Uz usklađene fašističke pozdrave visoko podignutom desnicom (što je česta „ikonografija” na utakmicama u Hrvatskoj, pogotovo ako gostuje neka ekipa iz Srbije) grupa navijača je na tribini formirala nacistički kukasti krst, čiju su fotografiju prenele novine valjda svih evropskih zemalja, a Uefa je zbog toga najavila oštru kaznu fudbalskom savezu Hrvatske.

I u hrvatskoj javnosti taj gest je izazvao burne i ogorčene proteste, a najglasniji su oni koji i inače zastupaju antifašističku stranu u po toj temi još uvek vidljivo podeljenoj domaćoj javnosti (poznati splitski novinar Ivo Senjanović je napisao da je „šteta što ga nisu i zapalili”, kako su to inače često radili nacisti). Ogorčeni, a još više su duboko razočarani i u hrvatskom fudbalskom savezu, gde ovom ružnom incidentu dodaju još jednu dimenziju: – Prešlo je sve granice tolerancije. Nedvosmisleno je reč o organizovanoj grupi koju neko opasno potpomaže. Cilj je jasan – minirati kandidaturu za dobijanje organizacije Evropskog prvenstva 2012. godine, koje smo već imali na zlatnom tanjiru – kaže danas predsednik HNS-a Vlatko Marković i napominje kako ga je posle svega sramota da stane pred ljude iz Uefe i Fife. – Jednostavno nemam hrabrosti i snage te ljude pogledati još jednom u oči – kaže Marković i dodaje kako ne sme da kaže za javnost šta su mu rekli posle ispada hrvatskih navijača na Malti i u Budimpešti. – Sve je upereno protiv Hrvatske i dobijanja Eura 2012. Pitaj Boga ko plaća tu grupu koja se redovito pojavljuje na takvim utakmicama – smatra takođe Marković i time izražava široko rasprostranjeno uverenje u hrvatskim ne samo fudbalskim krugovima.


Neophodna „deustašizacija”

Međutim, da li neko „vodi” ili ne vodi hrvatske navijače, već godinama poznate po sklonosti ovakvim ekscesima, manje je važno od činjenice da su simboli i „ikonografija” koje sada koriste na sportskim utakmicama masovno korišćeni od prvih dana proteklog rata u Hrvatskoj, a pod tim uglavnom ustaškim fašističkim simbolima opljačkana je i spaljena cela srpska Krajina i počinjeni mnogi ratni zločini. O tome rečito govore masovni „potpisi” i grafiti po spaljenim i miniranim srpskim kućama širom Hrvatske, ali to – pogotovo tih godina – nije mnogo uznemiravalo one koji su Hrvatsku vodili u nezavisnost, naprotiv – sticao se utisak da je to poželjno ponašanje. Pojedini istaknuti hrvatski intelektualci ukazivali su proteklih godina da je Hrvatskoj neophodna svojevrsna „deustašizacija”, ali je to ostalo bez ozbiljnijeg odjeka i doživljeno uglavnom kao izraz nove demokratske atmosfere u kojoj se može svašta reći. A na tom „duhu”, puštenom iz boce pre petnaestak godina, formirao se i ovaj živi kukasti krst hrvatskih navijača u Milanu.

Izvor