Skriveni iza zidova laboratorija, milijuni životinja širom svijeta svakoga dana u agoniji završavaju svoje živote. Preciznije, najmanje 33 životinje uginu u laboratorijima širom svijeta svake sekunde! Na njima se u privatnim i državnim laboratorijima, uz basnoslovne financije, provodi vivisekcija i raznorazni pokusi na živo. I to u ime znanosti i napretka.

Pa ipak, čak je i bivši voditelj najozloglašenijeg i najvećeg europskog laboratorija za pokuse na životinjama britanskog Huntingdon Life Sciencea, u kojemu se dnevno ubije i 500 životinja, priznao da se rezultati pokusa na životinjama i ljudski nalazi slažu tek u pet do najviše 25 posto. A možemo to reći i ovako: čak se 88 posto upitanih liječnika složilo da pokusi na životinjama nisu mjerodavni s obzirom na anatomsku i psihološku različitost ljudi i životinja.

Svjetskim danom laboratorijskih životinja, koji se obilježava 3. listopada želi se skrenuti pozornost na patnje životinja za koje ni ne znamo da postoje, ali koje su u ime »napretka« svakodnevno mučene. Pritom je zanimljivo reći da, primjerice, aspirin ne prolazi testove na životinjama, baš kao ni inzulin koji uzrokuje defekte kod okota. Ne prolazi ih ni penicilin kao ni neki drugi za ljude sigurni lijekovi, koji bi, da se pitalo viviesktore, bili zabranjeni! Po rezultatima ispitivanja na životinjama, limunov je sok smrtonosan otrov, a sok arsena sasvim siguran. Kome onda ti pokusi na životinjama služe?

Osobito su besmisleni pokusi u kozmetičkoj industriji. Usprkos tome, čak ni novi hrvatski Zakon o zaštiti životinja koji će na snagu stupiti početkom 2007. neće životinje u Hrvatskoj potpuno osloboditi laboratorijskih mučenja, jer će one, najavljeno je, biti pod većom kontrolom no dosad. Navodno će biti zabranjeni pokusi na životinjama u svrhu testiranja kozmetičkih proizvoda.

U Hrvatskoj se pokusi na životinjama rade u okviru istraživačkog instituta Pliva, te u Institutu Ruđer Bošković, kažu nam u udruzi Prijatelji životinja, dok od stranih tvrtki koje su sa svojim proizvodima zastupljene u nas, milost prema životinjama ne pokazuju tvrtke GlaxoSmithKline koja je preuzela Plivin istraživački laboratorij, te tvrtka Procter&Gamble. Apsurd je tim veći što u Procter&Gamble koriste umjetni mošus iako on ne prolazi testove na životinjama, odnosno dokazano je da uzrokuje tumor kod miševa. Njihov je pak odgovor da su rezultati testova na životinjama, za ljude od male važnosti. Onda se, jasno, nameće pitanje: tko je tu lud?

Kod testa kožne nadražljivosti koncentrirana kemikalija se nanosi na izbrijana leđa životinje i nekoliko se dana prate učinci, rane su pritom užasne, bol za životinju nepodnošljiva a pritom se nikakva sredstva za olakšavanje boli ne daju životinjama. Što je pokus dokazao?

»Razlog testiranja novih proizvoda na životinjama koje provode velike farmaceutske i kozmetičke tvrtke leži u tome što neki proizvod žele što prije plasirati na tržište, ali zapravo ne žele preuzeti punu odgovornost za njegovu kvalitetu, pritom zadajući strahovitu patnju životinjama«, smatra Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja.

Tako se pri isprobavanju kiseline zečevima u oči ulijeva kiselina, a rezultat su pokusa krvarenje, razjedena rožnica i sljepoća. Ako se razmišlja logički i ako se zna da je neka kiselina napravljena da se njome rastopi vodeni kamenac, onda svatko priseban može očekivati da će ona u osjetljivoj očnoj rožnici životinje napraviti tragediju. Što se, dakle, htjelo dokazati tim pokusom?

»Pokusi na životinjama jednom će morati prestati jer će čovjek jednom morati stati s izrabljivanjem drugih vrsta, osobito kad to nije nimalo nužno. A nužnosti definitivno nema ni u mučenju životinja za pokuse, ni u deranju njihove kože radi krznenih bundi, pa niti u prehrani«, mišljenja je Oman.

Svjetskim danom farmskih životinja koji se obilježava 2. listopada želi se, pak, skrenuti pozornost na patnje koje proživljavaju životinje kojima je, iz ljudske perspektive, jedina svrha da postanu hrana. Godišnje se zbog ljudske prehrane ubije 60 milijardi životinja, no riječ je tek o brojevima s farmi. Koliko je još ubijenih životinja, a da to nije nigdje evidentirano?
Jasno, nemoguće je očekivati da će se ljudi odreći mesa kao hrane. Dakako, ima onih koji svoju prehranu baziraju na proizvodima neživotinjskog porijekla, što je njihov izbor, baš kao što je danas izbor većine stanovnika zapadnog svijeta da jede životinje i njihove proizvode. Nijedan ni drugi izbor nitko nema pravo osporiti niti kritizirati (osim možda samih životinja). No, problem nije samo u tome. Problem je i u načinu na koji se odnosimo prema životinjama za jelo.

Većina uopće ne razmišlja o njima, već životinje vidi isključivo kao sočan odrezak s mesnog odjela supermarketa. Ne znamo, nije nas briga ili jednostavno zatvaramo oči pred činjenicom da se u industriji hrane iz životinje »izvlači« maksimum, da je životinja tek sredstvo profita, a odnos prema njoj nevažna karika na putu prema što većoj zaradi.

Tako je, primjerice, čak 90 posto telića odvojeno od majke u prvih 24 sati života, polovica njih nikad nije okusila mlijeko svoje majke, a svoj život koji traje tri do pet mjeseci provedu živeći u drvenom sanduku bez mogućnosti saginjanja i okretanja. Jedini izlazak iz sanduka ujedno im je i posljednji - kad ih odvoze na klanje.

Nedjeljni je ručak većini nas omiljeno pečeno pile. To isto brojler pile odnosno pile za pečenje, uzgaja se jedino zbog mesa, ali zbog hormona dodanih u hrani, rastu tako brzo da im noge ne mogu podnijeti vlastitu težinu. Politika po principu »što veća zarada u što kraćem roku« dovela je do toga da je težina današnjeg osam tjedana starog pilića sedam puta veća nego prije 25 godina!

Pri utapanju u vruću vodu kako bi s njih otpalo perje, oko 20 posto pilića još je živo. Industriji jaja, pak, zanimljive su samo ženke pilića, dok se mužjaci bacaju živi u mašine za mljevenje. Ženkama se dotle užarenim čelikom zatupljuju kljunovi kako se, uslijed nedostatka životnog prostora, ne bi međusobno poubijale budući da žive u malim kavezima u kojima ih je nagurano pet-šest.

Nakon 18 mjeseci života pri čemu je svaka ženka dala oko 400 jaja, šalje ih se u klaonice, a njihovo se meso koristi za »zdrave« pileće juhe ili proizvodnju pseće hrane, što vam je draže.

Izvor

---

Vezani članci

Spektakularna akcija Ruskog A.L.F.-a (21. 9. 2006)