Najmanje 2225-ero djece u SAD služi kaznu doživotnog zatvora bez prava na pomilovanje (LWOP) za zločine koje su počinili u vrijeme kad su bili mlađi od 18 godina, stoji u izvješću organizacija Human Rights Watch (HRW) i Amnesty International (AI), objavljenom ovog tjedna.

Mnogi od njih danas su odrasli ljudi, ali je 16 posto u trenutku kad su osuđeni bilo u dobi između 13 i 15 godina. Čak 59 posto ih je na tu, najtežu moguću zatvorsku kaznu, osuđeno za prvo kazneno djelo u životu. U ovom trenutku 42 američke savezne države imaju zakone koji omogućuju dosuđivanje djeci doživotne kazne bez prava na pomilovanje, kaže se u izvješću "Ostatak njihovih života: Doživotni zatvor bez prava na pomilovanje za djecu-zločince u Sjedinjenim Državama".

Riječ je o prvom istraživanju koje proučava praksu suđenja djeci kao odraslima i njihova osuđivanja na doživotne kazne u zatvorima za odrasle bez mogućnosti pomilovanja, a obuhvaća razdoblje do sredine 2004. godine.

Izvješće HRW-a i AI objavljeno je u ključnom trenutku, jer iako opada broj mladih koji su počinili teške zločine kao što je ubojstvo, sve više njih osuđuje se na doživotni zatvor bez prava na pomilovanje. Godine 1990. je za ubojstvo osuđeno 2234-ero djece, od koje je 2,9 posto osuđeno na doživotni zatvor bez prava na pomilovanje. Deset godina poslije, 2000., djece-ubojica bilo je 55 posto manje - 1006-ero, ali je osuda LWOP bilo čak 216 posto više, ukupno devet posto.

U 26 američkih država je kazna doživotnog zatvora bez prava na pomilovanje obvezatna za svakoga koga se proglasi krivim za teško umorstvo, bez obzira na dob osuđenika. Izvješće HRW i AI pokazuje kako je 93 posto djece zločinaca koja izdržavaju doživotni zatvor bez prava na pomilovanje osuđeno za umorstvo. No čak 26 posto je osuđeno za "sudioništvo u ubojstvu", za koje se terete osobe koje su sudjelovale u počinjenju teškog zločina tijekom kojeg je netko ubijen i koje se također osuđuje za ubojstvo, iako osobno, ni izravno, nisu uzrokovale smrt.

Primjer za to je slučaj 15-godišnjeg Petera A, osuđenog na doživotni zatvor bez prava na pomilovanje za sudioništvo u ubojstvu. Peter se pridružio dvojici znanaca svojeg starijeg brata u namjeri da izvrše pljačku. Čekao je na ulici u automobilu kad je jedan od znanaca napravio pogrešku u pljački i zbog toga ubio dvije osobe.

"Bio sam na prizorištu zločina, ali nisam pucao ni ubio nikoga", rekao je Peter. No proglašen je krivim za dvostruko umorstvo i osuđen na doživotni zatvor bez prava na pomilovanje jer je na suđenju ustanovljeno kako je ukrao automobil kojim su se pljačkaši dovezli do kuće žrtava.

Deset američkih država uopće nema određenu minimalnu dob ispod koje djeca ne bi smjela biti osuđena na doživotni zatvor bez prava na pomilovanje, a najmanje šest osoba služi takvu kaznu za zločine koje su počinili kad su bili u dobi od 13 godina. Nakon presude, tu se djecu šalje u zatvore za odrasle, gdje moraju živjeti u teškim uvjetima, među bandama odraslih i seksualnim napasnicima.

Izvješće HRW-a i AI tvrdi da nema uzročno-posljedične veze između presuda LWOP i broja zločina koje su počinila djeca i da nema dokaza da tako teška kazna na bilo koji način odvraća djecu od zločina ili pomaže u smanjenju njihova broja.

Kao primjer se navodi savezna država Georgia u kojoj djeca vrlo rijetko dobivaju kaznu doživotnog zatvora bez prava na pomilovanje, a u kojoj je broj dječjih zločina manji od onog u Missouriju, u kojem je takva kazna mnogo češća.

Istraživanje je pokazalo i to da na saveznoj razini kaznu LWOP deset puta češće dobivaju crnačka djeca nego bjelačka (6,6 prema 0,6), a nerazmjer je mnogo izraženiji u pojedinim državama, poput Kalifornije u kojoj su crnačka djeca tako kažnjavana 22,5 puta češće nego bjelačka.

Sjedinjene Američke Države jedna su od tek nekoliko zemalja u svijetu koje dopuštaju doživotne zatvorske kazne bez mogućnosti pomilovanja za djecu. Konvencija o pravima djeteta, koju su ratificirale sve zemlje na svijetu osim SAD i Somalije, izričito to zabranjuje, a najmanje 132 države u potpunosti su odbacile tu kaznu. Još 13 zemalja zakonski omogućuje kaznu LWOP, ali u cijelom je svijetu, osim SAD, trenutačno samo 12-ero djece zločinaca koje služi doživotnu zatvorsku kaznu bez prava na pomilovanje.

U izvješću se od SAD zahtijeva ukidanje prakse osuđivanja djece na doživotni zatvor bez mogućnosti pomilovanja, a za one koji već služe tu kaznu zahtijeva se trenutačno poduzimanje mjera koje bi im omogućile postupak pomilovanja.

U izvješću su objavljene i neke izjave osuđene djece, tužitelja i sudaca.

Tako je, pod pseudonimom Troy L., objavljeno pismo HRW-u zatvorenika koji je na kaznu LWOP osuđen zato što je prije devet godina, sa samo 15 godina života, ubio nasilnog oca.

"Bio bih vječno zahvalan za priliku da život provedem s nekom dobrom svrhom. Išao bih u najopasnija područja Afganistana ili Izraela, ili se prijavio za prvu misiju s ljudima na Mars. Država bi mi ukazala veliku milost kad bi mi omogućila neku priliku da život okončam čineći nešto dobro, umjesto da, kao neka kuga za svijet, odlazim polako", kaže danas 24-godišnji zatvorenik u pismu.