U trenucima kada se širom sveta vode krvavi imperijalistički ratovi pod izgovorom borbe protiv terorizma, kada u Grčkoj bukti narodni ustanak protiv rigoroznih mera štednje koje Vlada Grčke pokušava da nametne celokupnom stanovništvu, pitanje je trenutka kada će se otpor nasilju države i kapitalizmu preliti sa ulica Atine i Soluna na ostale zemlje Evrope. U svim većim gradovima Srbije sve češće se mogu videti grafiti "danas Grčka – sutra ceo Balkan". U ovakvim društvenim okolnostima, kragujevačka lokalna grupa Sindikalne konfederacije "Anarhosindikalistička inicijativa" odlučila je da se aktivnije uključi u rešavanje egzistencijalnih problema kragujevačkih radnika i time da svoj doprinos borbi protiv kapitalizma u Kragujevcu, Šumadiji, Srbiji, Balkanu, Evropi i čitavom svetu. Počinjemo od kragujevačke fabrike automobila.

Od svog osnivanja 1953. godine pa do danas, kragujevačka fabrika automobila "Zastava" prošla je put od ponosa jugoslovenske automobilske industrije i poželjnog proizvodjača malih i jeftinih automobila zadovoljavajućeg kvaliteta, do posrnulog giganta kojeg niko neće. Te 1953. godine u Kragujevcu je proizvedeno 162 vozila. Bili su to džipovi marke "Vilis". Dve godine kasnije – 1955. u proizvodnju je ušao popularni "Fića" iliti "Zastava 750". U narednih 30 godina proizvedeno je 923.487 "Fića" i time je tada atraktivni četvorotočkaš odigrao presudnu ulogu u razvoju automobilske industrije u Jugoslaviji. Pored "Fiće" "Zastava" je od 1961. godine počela da proizvodi i "Zastavu 1300" (takozvanog "Tristaća") razvijenog na bazi "FIAT-a 1300". Ukupno je do 20. decembra 1979. godine proizvedeno 201.160 "Tristaća". 1968. godine proizvodni kapaciteti fabrike prošireni su na 85.000 vozila godišnje. Time je završena prva faza razvoja ove fabrike automobila. Tada je"Zastava" imala sedam fabrika, pet u Kragujevcu i po jednu u Makedoniji i na Kosovu. Proizvodnja prvog sopstvenog vozila srednje klase, "Zastave 101" počela je 15. oktobra 1971. godine. Milioniti "Kec" proizveden je 1991. godine, a rekordna godišnja proizvodnja bila je 1979. godine kada je sa montažnih traka sišlo 88.918 "Kečeva". Serijska proizvodnja "Zastave 128" popularne "osmice" počela je 16. maja 1971. godine. Ukupno je proizvedeno oko 230.000 ovih vozila. Prvi automobil razvijen potpuno samostalno bio je "Jugo 45", izrađen je ručno 2. oktobra 1980. godine. "Jugo" se u dosadašnjem periodu proizvodnje proizvodio sa motorima snage od 45, 55, 60 i 65 konjskih snaga, zapremine od 1000 i 1100 kubika. "Jugo" je jedini Zastavin model koji ima i kabriolet verziju. Do 2000. godine proizvedeno je više od 750.000 ovih vozila. Ovaj automobil se između ostalog izvozio i u SAD. Prvi "Jugo 55 GB" za izvoz u SAD proizveden je 9. septembra 1985. godine a ukupno je u ovu zemlju izvezeno 141.511 "Juga". Model "Florida" javnosti je prvi put predstavljen 1987. godine a prvi ovakav automobil sišao je sa montažnih traka 2. oktobra 1988. godine. Kao rekordna, u istoriji "Zastave" upisana je "zlatnim slovima", 1989. godina kada je u sopstvenom proizvodnom programu i industriskoj korporaciji proizvedeno 220.000 vozila. "Zastava" je tada imala 53.337 zaposlenih radnika a u njenu proizvodnju bilo je uključeno 280 preduzeća iz 130 gradova tadašnje Jugoslavije.

Nakon pada berlinskog zida i sloma kako tzv. realnog socijalizma u Sovjetskom Savezu, tako i tzv. samoupravnog socijalizma u SFRJ, zatim niza nacionalističkih ratova na našim prostorima, počev od Slovenije i Hrvatske, preko Bosne i Hercegovine i Kosova, zaključno sa NATO bombardovanjem i ekomonskom blokadom SRJ, sve zahvaljujući pogubnoj politici Slobodana Miloševića i SPS-a došlo je do potpunog sloma domaće privrede, uključujući i automobilsku industruju sa sedištem u Kragujevcu.

Vredno je pomena i to da je "Zastava" bila meta tokom NATO bombardovanja. Fabrika automobila je teško oštećena, pri čemu je ranjeno 160 radnika i uništeno 160.000 kvadratnih metara radnog prostora.

Dokaz da nesreća nikada ne dolazi sama, barem kada je reč o gore pomenutih 160 ranjenih radnika tokom vazdušnih napada NATO-a na fabriku koju su branili svojim telima, su upravo petooktobarske promene kada je vlast u Srbiji preuzela tzv. demokratska opcija, nakon čega je došlo je do intenziviranja privatizacije. Dakle posao koji je devedesetih godina započeo Slobodan Milošević nastavio je Zoran Đinđić – "prvi demokratski premijer Republike Srbije" doveden na vlast narandžastom revolucijom, koji je ujedno bio i glavni organizator pljačkaške privatizacije.

Slike gladnih, obespravljenih i od strane birokratskih sindikata izdanih radnika, zasenila je spektakularna privatizacija "Zastave". U toj predizbornoj kampanji 2008. godine radnike "Zastava - automobila" i građane cele Srbije gospoda Veroljub Stevanović i Mlađan Dinkić prevarili su pričom o "dobroj privatizaciji", "ekonomskom prosperitetu Kragujevca i cele Srbije", "uvećanju proizvodnje u kragujevačkoj fabrici za čak 15 puta" itd. Članovima Sindikalne konfederacije "Anarhosindikalistička inicijativa" tada su umesto odgovora na pitanje "da li će se i plate radnika zaposlenih u FIAT-ovoj fabrici takođe uvećati 15 puta, odnosno proporcionalno uvećanju proizvodnje" upućene pretnje od čoveka koji se predstavljao kao inspektor Bezbednosno – informativne agencije.

Od 2008. godine pa do danas videli smo i kako radnici kragujevačke fabrike za preradu kože "Partizan" umiru od gladi, i kako se poštuje pravo na "neprikosnovenost privatne svojine", kada su prebijeni, poliveni suzavcem i fizički izbačeni iz svoje fabrike radnici konfekcije "22. Decembar" od strane parapolicijskih formacija plaćenih od strane gazde, a tolerisanih od strane države, i kako se hapse i bez suđenja drže u šestomesečnom pritvoru članovi Sindikalne konfederacije "Anarhosindikalistička inicijativa" pod isfabrikovanim optužbama za međunarodni terorizam, i kako se zemljište u kragujevačkom Velikom parku vredno 14.000.000 evra prodaje porodici Novaka Đokovića za 36.000 evra, pa i to zašto centrima moći 2008. godine nije odgovaralo pitanje koje smo tada postavljali.

Nakon svega toga, ne preostaje nam ništa drugo nego da konstatujemo da je jedini izlaz iz krize u kojoj se nalazi radništvo Kragujevca i Srbije radikalni raskid sa postojećim socio – ekonomskim sistemom i uspostavljanje jednog novog, pravednijeg i humanijeg društvenog uređenja. Naše buduće aktivnosti u Kragujevcu biće usmerene u pravcu oslobođenja radničke klase od sindikalnih birokrata, FIAT-a i države!

U Kragujevcu, 15. maja 2010. godine.

Sekretarijat kragujevačke lokalne grupe Sindikalne konfederacije "Anarhosindikalistička inicijativa"

Kontakt:
Telefon: 065-607-40-18
E-mail: kragujevac@inicijativa.org