Tranzicija u Srbiji već godinama guta živote ljudi. Ono što nam se u medijima servira kao neophodan put ka blagostanju u koje samo što nismo zakoračili, ustvari predstavlja ogromno poniženje najvećeg sloja stanovništva. Vesti koje nam stižu iz privatizovanog Građevinsko-industrijskog kombinata „Banat“ nisu ni malo svetle.

Radnici ovog preduzeća nisu primili 9 plata, a mnogi od njih imaju problem i sa ostvarivanjem prava na penziju budući da imaju nepovezan radni staž koji nije uplaćivan četiri godine. Još jedan veliki problem je, kako ističu radnici u štrajku, i taj što novi vlasnik pokušava da namerno upropasti preduzeće.

«Banat» je kupio kapitalista Ljubomir Ćubić, koga radnici optužuju da odbija poslove, a sve u korist svoje druge kompanije – „Intergradnje“. Radnici su 20. oktobra stupili i u generalni štrajk, a vlasnik se još nije pojavio, što svedoči o njegovoj nezainteresovanosti ne samo za fabriku, nego i za živote zaposlenih. „Situacija je krajnje alarmantna“ istakao je štrajkački odbor na konferenciji za štampu održanoj prošle nedelje - „došli smo do toga da nam se jedan radnik proletos hranio iz kontejnera i da je zbog toga dobio trovanje stomaka!“

Anarhosindikalistička inicijativa apeluje na solidarnost sa radnicima „Banata“ i ističe neophodnost solidarnih akcija bilo da su u pitanju različita preduzeća pod istim vlasništvom ili solidarnost drugih preduzeća i radnika iz istog mesta, u ovom slučaju Zrenjanina ili šire. „Banat“ nije izolovan slučaj, već pravilo u Srbiji, a dosadašnja borba žutih sindikata nije pokazala skoro nikakve rezultate. Jedino samostalno organizovani i solidarni radnici, kroz direktnu akciju, mogu se odupreti samovolji kapitala i njegovih pijuna.