Danas je Prvi maj, dan radničke borbe, koji je istovremeno i dan sećanja na sve one koji su dali svoje živote u toj borbi. Ova borba nikada nije bila laka, radničkoj klasi nikada ništa nije poklonjeno, i za svako pravo, uključujući osmočasovno radno vreme, morala je krvavo da se bori. Hiljade radnika i radnica je izgubilo svoje živote u uličnim borbama, generalnim štrajkovima i blokadama, u zatvorima, boreći se za humanije uslove života za svoju generaciju i za buduće generacije.

Ovaj datum ne treba da bude samo prilika za izlet, niti dan paradiranja žutih izdajničkih sindikata i raznih autoritarnih ili NVO ,,levičara“, u cilju samopromocije i stvaranja iluzije borbe. Protesti radničke klase moraju imati konkretne neprijatelje i zahteve, ne samo poboljšanje uslova rada, već i konačnu pobedu nad kapitalizmom i državom, jer su ta dva zahteva neraskidivo povezani.

U Brazilu, Grčkoj, Francuskoj i drugim zemljama širom sveta, radnici i radnice nam svojim primerom pokazuju da se borba ne svodi na karnevalske šetnje jednom godišnje. Ona se vodi svakodnevno, na ulici, na radnim mestima, u kraju u kome živimo, u srednjim školama i na fakultetima. Naša je obaveza i odgovornost da konstantno radimo na započinjanju, podsticanju i povezivanju samoorganizovanih borbi protiv kapitalizma, za bolje uslove života i za revolucionarnu transformaciju čitavog društva.

U tom duhu, Anarhosindikalistička inicijativa će nastaviti da radi na povezivanju radničkih borbi, stvaranju autonomnih radničkih grupa na radnim mestima, na organizovanju studentskih borbi, borbi za pravo na stanovanje protiv raznih izvršitelja, banaka i iseljenja, na popularizaciji slobodarske ideologije, akcijama solidarnosti, akcijama protiv fašista iz komunalne policije, kao i borbi na drugim frontovima, uvek protiv istih neprijatelja: države i kapitalizma.

Za generalni štrajk, do potpunog oslobođenja radničke klase!

Smrt državi i kapitalizmu!