Po prvi puta nakon dvogodišnje pauze najveći njemački sindikat IG Metall prijeti sa štrajkovima kako bi izborio veće plaće za zaposlene u metalskoj i elektroprerađivačkoj industriji. Za oko 3,4 miliona zaposlenih traži se povećanje primanja za 5 %. Poslodavci to nazivaju pretjeranim, i nude 1,2 %. IG Metall je najavio prve štrajkove upozorenja za početak marta. Tarifni pregovori trebali bi započeti ovih dana.

Na prvi pogled neke stvari ne pašu zajedno: s jedne strane ministar privrede jednako kao i vodeći ekonomski instituti najavljuju oživljavanje konjukture, dakle potražnje unutar zemlje, bez istovremenog povećanja broja radnih mjesta. A sada IG Metall zahtijeva pet posto veću plaću! Zar sindikat želi da još više radnih mjesta naposti Njemačku? Zar ne vide na primjeru AEG-a da se čak i profitabilna radna mjesta sele na istok?

Već godinama poslodavci ponavljaju istu priču: domaća proizvodnja je suviše skupa u odnosu na cijene na svjetskom tržištu. Najveći problem za našu veću konkurentnost su prevelike plaće i uz plaće vezani izdaci.

To se tako često ponavlja, da su mnogi u to već povjerovali. Stvarnost je, međutim, drugačija: za privrednu uspjeh nije odlučujuć iznos plaća, već omjer plaća i proizvedene robe – dakle produktivnost. A u Njemačkoj se ona nalazi u stalnom porastu. To dovodi do veće konkurentnosti na svjetskom tržištu, i do toga da je Njemačka već godinama svjetski prvak u izvozu, i daleko ispred primjerice Francuske ili Italije. Svake godine firme bilježe sve veću dobit.

A što imaju zaposleni od toga? 2005. godine su plaće porasle za 1,3 %, dok je porast cijena iznosio 2 %. To znači realni pad kupovne moći za 0,7 %. Drugim riječima: u Njemačkoj ne postoji problem konkurentnosti, ali zaposleni imaju jedan problem: njima je na raspolaganju sve manje novca u džepu. Istovremeno im se stalno prijeti selidbom radnih mjesta u inozemstvo. I od njih se traži da djelomice sami plaćaju penziono osiguranje, zbog prenapregnutosti socijalnih sistema. Da li tu još nekoga čudi da se konjuktura ne oporavlja?

Godinama se propovjeda štednja i ustezanje. To je bilo uspšješno – za lisnice burzovnih špekulanata. Ali ne i za zaposlene. Zbog toga mene čudi da nekoga čudi da sindikati rade ono zbog čega su i osnovani – naime da štite interese zaposlenih. Između ostaloga i kada se radi o visini njihovih primanja.

Rolf Wenkel

Izvor