Sanja Romić, Bruxelles

Kako je prodavac automobila završio kao CIA-in zatvorenik: nakon što se u Njemačkoj posvađao sa ženom Khaled El-Masri otputovao je na liječenje živaca u Makedoniju. Međutim ondje je zarobljen i predan američkim službama. Nakon toga, CIA-ini su ga agenti prebacili u Afganistan, gdje je tretiran kao terorist. Pola godine kasnije, izmučen, bolestan i 30 kilograma lakši, osvanuo je u albanskim planinama gdje je pušten na slobodu.

Još uvijek ne znam zašto mi se dogodilo, u ispovjednom članku pod naslovom Amerika me otela, koji je krajem 2005. objavio The LA Times, napisao je Khaled El-Masri. Khaleda El-Masrija, njemačkog građanina rođenog u Kuvajtu, CIA je 2003. godine skoro pet mjeseci držala u zatočeništvu i okrutno mučila.

Taj otac petero djece 1985. je godine iz Libanona pobjegao u Njemačku, kada je ondje izbio građanski rat. U Ulmu u Njemačkoj započeo je novi život kao prodavac automobila.

Godine 2003, po vlastitom svjedočenju, toliko se posvađao sa suprugom da je odlučio otputovati u Makedoniju, u Skopje, da se na par dana od nje odmori. Kriterij odabira lokacije bila je - jeftinoća.

Zašto njegova obitelj za njime nije pokrenula potragu? Žena se toga nije sjetila, kaže El-Masri.

Loš izbor

No, Makedonija se pokazala vrlo lošim izborom. Kada smo ondje stigli autobusom, počela je moja noćna mora, napisao je El-Masri u The LA Timesu. Nakon što su mu makedonski agenti odmah konfiscirali putovnicu, počelo je njegovo prvo zatočeništvo, koje je trajalo 23 dana. Nisam smio nikoga kontaktirati, pa čak ni svoju ženu.

El-Masri u Amerika me je otela detaljno opisuje dramu koju je proživio u Makedoniji. Dvadesetčetvrtoga dana zatočeništva bio je prisiljen snimiti video u kojem je morao izjaviti da je tretman prema njemu bio dobar, a na kraju snimanja stavljene su mu lisice i povez oko očiju. Uslijedilo je jako batinanje. Doživio je još veće poniženje kad mu je nasilnički skinuto donje rublje, a dok je ležao na podu, netko mu je čizmom stao na leđa.

S lisicama oko ruku i nogu, kapuljačom koja je prekrila cijelu glavu, pokrivenih očiju i ušiju, te ruku i nogu zavezanih za pod aviona, El-Masri je prebačen u Afganistan. Dok je letio toga nije bio ni svjestan, jer je bio pod injekcijom za omamljivanje.

Zemlja bez zakona

Afganistanska ćelija u koju je bačen bila je mala, mračna, smrdljiva, hladna i u njoj nije bilo svježe vode.

Uslijedila su višemjesečna ispitivanja o povezanosti s napadima 11. rujna 2001, u zemlji u kojoj nema zakona, Afganistanu. Khaled je sve negirao, izjavivši onima koji su ga ispitivali da nikada nije imao veze s teroristima, da nikada nije bio u Afganistanu i da nikada ni sa kakvim ekstremizmom nije imao veze.

U zatvoru je, nakon više odbijenih zahtjeva da se vidi s predstavnicima njemačke vlade, započeo 37-dnevni štrajk glađu koji je završio naslinim hranjenjem kroz cijev. Nakon toga sam se razbolio i proživljavao najveću bol u svojem životu, ističe u ispovijesti The LA Timesu.

Nakon tri mjeseca su ga posjetili i američki i njemački agenti, obećavajući mu oslobođenje.

Amerika se nije ispričala

Nakon pet mjeseci na isti način na koji je prebačen u Afganistan, odveden je u Albaniju. Točnije u albanske planine, gdje je očekivao, kako je rekao, pucanj u leđa.

Ipak, ondje je pušten. Susreo je tri čovjeka koji su ga prvo pitali zašto je ilegalno u Albaniji, da bi ga potom odveli na aerodrom gdje je kupio kartu za Njemačku. Tek kada je avion poletio, povjerovao sam da stvarno idem kući, navodi El-Masri. U trenutku koji je tako opisao imao je 30 kg manje, dugu kosu i bradu.

Danas je opet sa svojom obitelji koja ga je u međuvremenu tražila po Libanonu.

Navodno je Condoleeza Rice izjavila da je njegovo zatočenistvo bila pogreška, ali izjava nije potvrđena. El-Masri nije primio ispriku američke vlade, niti ga je posjetio bilo koji njezin predstavnik.

Iako nije smio izići pred sud, El-Masri je pred sud izveo one za koje smatra da su ga zatočili i mučili: uz pomoć Civil Liberties Union tužio je američku vladu zbog ilegalnog čina i da bi, kako je objasnio u svojoj ispovijesti, spriječio da se ikome išta slično, ikada, dogodi.

Uloga njemačkih obavještajaca

Stern i SWR objavili su da je El-Masri bio član radikalne islamske organizacije Al-Tawhid, jer je on sam naveo članstvo u toj organizaciji u zahtjevu za azilom u Njemačkoj. Al-Tawhid je dovođen u vezu s Abu Mussab al-Sarkawijem. Ćelija Al-Tawhida u Njemačkoj je otkrivena 2002. godine kada su, u listopadu, u toj zemlji identificirana tri njezina člana. El-Masrijev odvjetnik Manfred Gnjidic potvrdio da je on 1985. u Njemačkoj podnio zahtjev za azilom i da je tada naveo da pripada Al-Tawhidu ali da tadašnji s današnjim Al-Tawhidom nema nikakve veze, osim zajedničkog imena. Pokret Al-Tawhid pokušavao je tada širiti sirijski utjecaj u Libanonu. Međutim, otkad živi u Njemackoj, El-Masri navodno nema nikakvih kontakata s Al-Tawhidom.

Ostaje nejasno zašto se CIA zainteresirala za El-Masrija. Krajem 2003. upravo ga je CIA iz Makedonije prebacila u Afganistan i ondje držala u zatočeništvu, te mučila skoro pet mjeseci. U Makedoniji su El-Masrija intervjuirali Njemci, što Europskom Parlamentu daje razloga za sumnju da su njemački obavještajci za to znali. Tijekom zatočeništva u Afganistanu El -Masri je više puta zatražio kontakt s njemačkim vlastima, ali su one to odbijale, što opet upućuje na to da su one suodgovorne, odnosno da su njihovi obavještajci sve znali. U Afganistanu je, osim toga, bio i Njemac Sam, pravim imenom Gerhard Lehmann.

Guido Westerwelle (FDP) je u Berliner Zeitungu u vezi s tim izjavio: S obzirom na to da je njemačka tajna sluzba CIA-u opskrbila materijalima o jednom Njemcu, kojeg je potom CIA odvela, teško mi je pretpostaviti da njemačka tajna služba o tome ništa nije znala. On je kao odgovorne prozvao i bivšeg kancelara Gerharda Schroedera i bivšeg ministra vanjskih poslova Joschku Fischera.

Fischera je obranio, a pri tome i cijelu bivšu vladu, Fran-Walter Steinmeier, sadašnji njemački ministar vanjskih poslova. Steinmeier je rekao da je prošla vlada čula od CIA-e za otmicu tek nakon što je El-Masri oslobođen kasno u proljeće 2004. godine. Glavni njemački 'igrači' su obavili svoj posao kako treba, uključujući i mene, izjavio je, dodavši da optužbe kako El- Masriju nisu pomogli ne stoje. Dakle, on je negirao optužbe da je Njemačka potpomogla otmicu i da je davala informacije CIA-i.

Frankfuter Allgemeine am Sonntagszeitung je objavio da se priprema sveobuhvatni izvještaj o tome koji je član bivše vlade, kada i što, točno, o ovome slučaju znao.

Njemački se parlament time bavio u srijedu, ali nije bilo odgovora na brojna postavljena pitanja.